search icon Arhiva

Jezik koji sramoti i stigmatizuje osobe sa psihičkim poremećajima

Neosporno je da iz medijskih izveštaja saznajemo o svetu oko nas. Međutim, odavno je poznato, prema teoriji Žana Bodrijara, da medijsko izveštavanje predstavlja simulaciju stvarnosti više nego tačan odraz stvarnosti. Novinari, zato što su samo ljudi kao i svi drugi, koliko god pretendovali da budu objektivni, unose deo sebe u svoje produkte, svesno ili nesvesno. Tako se i različita uverenja, kakva stereotipi i predrasude jesu, unose u medijske izveštaje, koje potom publika greškom posmatra ipak kao odraz, a ne simulaciju stvarnosti. Isto to onda čini i sama publika kada se nađe u poziciji da javno govori u medijima. Na taj način stereotipi i predrasude se potvrđuju u medijima, a održavaju u društvu.

Teme iz domena mentalnog zdravlja, a posebno psihičkih poremećaja, samim tim, ne odolevaju ovom procesu. Iako se odnedavno u javnosti češće govori o očuvanju mentalnog zdravlja, ne deluje, sudeći po medijskim izveštajima, da se mnogo napreduje u destigmatizaciji psihičkih poremećaja i osoba koje od njih boluju. Sporost napretka u ovome potpomažu mediji svojim pisanjem, ali i građani koji u medijima govore. Mediji sporom napretku pomažu na različite načine: tako što ne pišu o položaju osoba sa psihičkim poremećajima, tako što ne edukuju građane o psihičkim poremećajima pozivajući relevantne stručnjake da o tome (češće) govore, tako što se priklanjaju senzacionalizmu kada izveštavaju o suicidu, tako što koriste pežorativan jezik, tako što se izveštava o istim temama iz domena mentalnog zdravlja na isti način. Građani sporom napretku doprinose, između ostalog, kada govore u medijima koristeći uvredljiv jezik, verovatno više iz neznanja nego loše namere.

Tako je upotreba neodgovarajuće terminologije iz domena kliničke psihologije i psihijatrije jedan od aspekata koji je zajednički novinarima i građanstvu, a čijom promenom može da se doprinese najpre pristojnijem narativu o psihičkim poremećajima ali i većoj otvorenosti i toleranciji prema osobama sa takvim iskustvom.

Govoreći o terminologiji, u poslednje vreme se u javnom diskursu ustalio jedan klišeiran atribut kojim se opisuje situacija ili ponašanje koje govorniku deluju kao kontradiktorno ili nelogično. Ovaj izraz se mnogima iz javnog života, nezavisno da li govore iz pozicije novinara, političara, poslanika, analitičara, stručnjaka ili estradnih ličnosti često čini kao adekvatan kako bi izrazili svoju kritiku prema ponašanju neke osobe, institucije ili generalno kao kritiku društva u kojem žive.

Tako smo ove godine do kraja septembra u preko 50 tekstova objavljenih u najvećim onlajn medijima različitih uređivačkih politika mogli čitati procene da je određena politička situacija ili orijentacija, odnos prema osobi ili ljudima, postupak određenih političara ili stranaka iz opozicije i na vlasti, kao i drugih ljudi – „šizofren“.

Guglovom pretragom portala Blic, Kurir, Telegraf, Alo, Informer, Novosti, Danas, Pink, N1, Nova, RTS i RTV po ključnoj reči „šizofren/o“ pokazuje se da su navedeni portali u periodu od 1.1.2021. do 30.9.2021. objavili čak 70 tekstova u kojem se pojam „šizofren/o“ pojavljuje, a od tog broja tek u šest tekstova se govori zaista o dijagnozi shizofrenije ili osobama obolelim od shizofrenije![1] U preostala 64 teksta ova reč se koristi kao atribut da bi se označila situacija ili ponašanje koje govorniku deluju kao kontradiktorno ili nelogično. Velika većina ovih tekstova su izjave osoba iz javnog života različitih profesija, ali u određenom broju i sami novinari su odabirali da koriste ovaj pojam u svojim tekstovima.[2]

Ovi podaci ilustruju da kao društvo još uvek nismo: a) dovoljno senzitivni i svesni kako jezik koji koristimo doprinosi sramoćenju i dodatnoj marginalizaciji pripadnika osetljivih grupa – kojoj osobe sa određenim psihičkim poremećajem dakako pripadaju, ali isto tako i b) dovoljno upoznati sa psihičkim poremećajima, i, samim tim, c) dovoljno oslobođeni od stereotipa prema osobama koje boluju od određenih bolesti.

Da kao društvo još uvek nismo dovoljno upoznati sa psihičkim poremećajima ilustruje i u našem kratkom istraživanju registrovana tendencija da se opisuju i targetiraju dijagnozom različita ponašanja ljudi i/ili pojave u društvu koje u stvari ne odgovaraju oznaci termina kojim se to pokušava imenovati. Tako u primeru sa „šizofren/o“ termin se koristi da bi se označila nekakva suprotnost, iako takva konotacija nema realno uporište nego je zasnovana na pogrešnom viđenju osoba obolelih od shizofrenije kao osoba koje imaju „podvojenu ličnost“ ili „dve ili više različitih ličnosti u jednoj“ iako takva „simptomatologija“ nije tipična za shizofreniju već se dovodi u vezu sa jednim drugim poremećajem, kao što je disocijativni poremećaj. Stoga je preporuka da se za date događaje i ponašanja pronađe adekvatan izraz koji nije iz domena kliničke psihologije i psihijatrije, a navedeni izraz da se upotrebljava samo kada se govori zaista o ovoj bolesti.

Konotacija izraza „šizofren/o“ zasnovana je, kao što je navedeno, na pogrešnoj slici osobe kojoj je navedeni mentalni poremećaj dijagnostikovan. Ova konotacija jeste izraz neznanja, ali i pogleda na pripadnike ove grupe kao osoba koje su kontradiktorne, podvojene ili nelogične. Iako to potencijalno može biti tačno u piku najteže kliničke slike navedenog ili sličnog poremećaja, treba imati u vidu da je za psihičke poremećaje dostupna terapija i u pitanju jesu bolesti koje se mogu lečiti i držati pod kontrolom. Samim tim, treba biti svestan da se među građanima svakog društva u svakom momentu nalaze osobe koje se leče od shizofrenije (i drugih mentalnih poremećaja) i uspevaju da lečenjem umanje i/ili uklone simptome svoje bolesti. One, dakle, u tom momentu ne bi mogle da se opišu kao nelogične ili podvojene, pa bi im ovakav opis mogao zvučati uvredljivo.

Reč „šizofreno“ nije jedini primer upotrebe neadekvatnog termina, već samo jedan od najrasprostranjenijih primera. Pomenutom jednostavnom, laičkom, pretragom na internetu u bilo kom periodu u medijima može da se pronađe i korišćenje pojmova kao što su „ludak“, „psihopata“, „sociopata“, „ludnica“ (da bi se označila institucija za zaštitu mentalnog zdravlja), „anoreksičarka“, „bulimičari“, „neurotičar“, „psihotičar“ „duševni bolesnik“ i slično.

Na taj način nisu samo osobe sa shizofrenijom jedine koje su targetirane, već se nepravilnim i pežorativnim korišćenjem određenih izraza iz domena kliničke psihologije vređa, sramoti i stigmatizuje jedna nemala grupa ljudi sa problemima u domenu mentalnog zdravlja. Stoga, kao što se govori o rodno osetljivom jeziku ili adekvatnom jeziku invalidnosti, potrebno je govoriti i o prihvatljivoj i neprihvatljivoj terminologiji u oblasti mentalnog zdravlja. Novinari i novinarke bi zbog toga, kao neko ko je „pre svega, odgovoran svojim čitaocima, slušaocima i gledaocima“ i ko „se mora suprotstaviti svima koji krše ljudska prava ili se zalažu za bilo koju vrstu diskriminacije, govor mržnje i podsticanje nasilja“ (Kodeks novinara Srbije, član IV Odgovornost novinara) trebalo da se založe da ovakvi termini i pojmovi, za početak, više ne pronalaze mesto u njihovim izveštajima i člancima, a da se izjave sagovornika koji koriste ovakve paralele ne ističu u naslovima ili u tekstu kao nekakav inovativan uvid i kreativan izraz.

Valentina Sigeti

[1] Po jedan takav tekst o samoj shizofreniji preneli su: Blic, Alo, Novosti, Kurir, Danas, Pink.

[2] Lista analiziranih tekstova dostupna je u referencama.

Sve reference i literaturu koja je korišćena u tekstu možete pronaći ovde.

Tekst je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiran je sredstvima Ambasade Savezne Republičke Nemačke. Za njegov sadržaj isključivo su odgovorni izdavači i autori. Sadržaj ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ambasade Nemačke.

Regionalni projekat „SNAŽNI: Inicijativa civilnog društva za reafirmaciju slobode medija i suzbijanje dezinformacija, propagande i govora mržnje na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“ realizuju partnerske organizacije SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet, uz finansijsku podršku Evropske unije.

Njuz-magazini u Srbiji... Svetski dan deteta:...