search icon Arhiva

Kultura sveta i nacionalni identiteti u doba globalizacije

Naše doba je doba promena i one se ispoljavaju u svim sferama društvene stvarnosti. Razumevanje novog vremena zahteva multidisciplinarni pristup jer su promene kompleksne, temeljne, radikalne i dinamične. Odnos prema njima je delom pozitivan a delom negativan. Očigledno je da mlađe generacije, generacije pripadnika treće industrijske revolucije, ispoljavaju veći stepen tolerancije i veću prilagodljivost novim društvenim procesima, dok su starije generacije u odnosu na promene orijentisane kritički i nefleksibilno.

Jedna od najuniverzalnijih promena koja je zahvatila savremeni svet je globalizacija. Ona donosi mnogobrojne pozitivne, ali i negativne posledice koje izazivaju znatan otpor u nekim razvijenim, ali pretežno u nerazvijenim zemljama. Za globalizaciju neki tvrde da je instrument ostvarivanja ekonomskih, političkih, geostrateških i drugih interesa najrazvijenijih zemalja a da, s druge strane, potpuno zapostavlja i nipodaštava potrebe običnog čoveka, malih zemalja i naroda, doprinoseći uvećanju bogatstva bogatih i osiromašenju siromašnih, ignorišući aspekte humanosti. U svakom slučaju, činjenica je da objektivne sile kao što su: tehnološka i informatička revolucija, globalna ekonomija, globalna kultura i transnacionalni politički sistemi, povezuju svet u jedinstven zemaljski prostor. Proces globalizacije je neumoljiv, teško zaustavljiv i ostavlja na periferiji zbivanja one koji mu se opiru.

Ono što posebno izaziva podozrenje kod globalizacije, a u isto vreme je i njeno ključno obeležje, jeste deteritorijalizacija. To je vodeća karakteristika novog doba, gde ljudi stvaraju sve više veza kroz vreme i prostor, izgrađujući svoj identitet tako što ga poistovećuju ga sa grupama koje organizuju svoj život na udaljenim mestima sveta. U tom procesu se za komunikaciju koristi jedan jezik koji čini oslonac za umrežavanje i organizovanje, najčešće, putem interneta, društvenih mreža i pametnih telefona.

Istorijski gledano, kulturu su stvorile određene grupe na određenim mestima. Međutim, svet je bio svet razlika zato što je svaka zajednica mogla da uredi svoj prostor prema sopstvenom nahođenju. Zato se javlja strah i otpor prema globalizaciji, jer ako se pokidaju stare veze između grupe i njenog mesta u svetu, ako se društveni život nastavlja mimo izvornih fizičkih granica, onda će nestati i razlozi za opstanak razlika između grupa. Ako svet postane jedinstven, globalno organizovan prostor, čovečanstvo bi onda dobilo univerzalni kulturni obrazac u kojem ne bi bilo mesta za pojedinačne kulture. Tako bi nestale sve razlike između ‘nas’ i onih ‘drugih’.

Uzimajući ovakvo viđenje za činjenicu, Međunarodna organizacija frankofonih zemalja 2001. godine, na velikoj konferenciji o kulturnoj raznolikosti, iznela je stav da globalizacija preti da od sveta napravi jednolično mesto, a kao glavni osumnjičeni bio je engleski jezik. Kako se jezik uzima za nosioca kulture i duhovnog nasleđa, ne čudi što je borba protiv monokulturnog sveta počela suprotstvaljanjem narastajućoj praksi da se komunikacija uglavnom obavlja na engleskom jeziku. Prevlast engleskog jezika nad drugim jezicima prepoznata je kao „intelektualni imperijalizam“ koji nameće globalni način razmišljanja. Glavni instrument tog „imperijalizma“ su holivudski filmovi putem kojih Amerika „želi da izvozi svoj način života“.

Ova vrsta stereotipa, kao pojednostavljenog objašnjenja savremenih procesa u svetu, izmešta odgovornost ‘nas’ kao slobodnih ljudi i odgovornih za naše izbore i dodeljuje je ‘onim drugima’ koji imaju plan da kreiraju jedan novi svet. Svet u kojem postoji jedna hipersila, koja ne samo da diktira ukus, kada su u pitanju filmovi ili hrana, a njihov jezik preti da zameni sve druge, već stvara i svetsku ekonomiju zasnovanu na slobodnom preduzetništvu koja ne mari za vrednosti solidarnosti i jednakosti.

Ne može se poreći činjenica da u svetu danas zaista vlada moćna tendencija ka homogenizaciji. Ona je posebno izražena na području svetske ekonomije gde multinacionalne kompanije u borbi za većim profitom ulažu značajna sredstva kako bi marketinškim uticajem kod ljudi stvarale slične običaje, ukuse i načine življenja. Tako se stvara potrošačka kultura koja se ne prilagođava potrebama i zahtevima svetskog tržišta, već ih ona, zapravo, stvara. U tom kontekstu, umesto da razvijaju osobenosti svoje tradicije, ljudi postaju jednoobrazno privrženi proizvodima koji zadovoljavaju njihove materijalne želje – a neki su to stanje nazvali „koka-kolizacijom“.

Zaista, gotovo da ne postoji deo sveta gde žive ljudi koji nemaju iskustvo ukusa hamburgera i kola-kole. Međutim, dok Azija prihvata nove navike u ishrani, Evropa i Severna Amerika usvajaju istočnjačku kuhinju. Izgleda da je suši jednako globalna pojava, koliko i hamburger. Globalizacija, dakle, unapređuje mnoge oblike kulturološke unakrsne razmene. Ona u mnogim zemljama pojedincima proširuje „meni“, rušeći barijere koje su ih vezivale za određeno geografsko područje – što mogu potvrditi poklonici francuskih vina, belgijske čokolade, švajcarskih sireva, nemačkih automobila, japanske elektronike, kubanske muzike, kineske svile, brazilske kafe itd. Čak i filmska industrija, koja ponajviše izaziva bes antiglobalista, uopšte nije zastrašujuće dominantna. Odnosno, Holivud je danas u situaciji da mora da se nadmeće sa drugima centrima filmske produkcije, poput indijskog Bolivuda, koji globalni uspeh duguje domaćoj produkciji i neameričkim stvaraocima sa neameričkim estetskim ukusima. Isto važi i za jezik. Zahvaljujući prevođenju, neki jezici i literature grade sve više kulturnih mostova koji ih spajaju sa pripadnicima drugih jezičkih zajednica – što pokazuje popularnost latinoameričkih pisaca u Evropi.

Svetska javnost ima utisak da globalna kultura unapređuje kulturološko eksperimentisanje. Kulturni tokovi, kako globalni, tako i lokalni, mešaju se i uklapaju, pozajmljuju i adaptiraju, uče i prerađuju. Stvarajući tako, iz obilja raznovrsnosti, nove vrednosti.

S druge strane, pobornici koncepta nacionalnog identiteta ukazuju na značaj i ulogu koju ima UNESKO u zastupanju ideje o raznolikosti kao vrednosti. Ta ideja je do sada dala veliki doprinos unapređenju različitosti objavljivanjem izveštaja o kulturnoj raznolikosti unutar kulture sveta, slaveći je kao cilj ka kome teži svetska zajednica, kao i uvođenjem programa za zaštitu kulturne baštine sveta.

Među državnicima, zvaničnicima međuvladinih organizacija i aktivistima nevladinih pokreta, raznolikost dobija na snazi. U zapadnim akademskim krugovima, takvi trendovi dobijaju još veći zamah zahvaljujući raspravama o multikulturalizmu – koji je zahvatio čitav svet, dajući jednaku vrednost različitim kulturama i unapređujući zajedničku egzistenciju umesto dominacije.

Raznolikost se slavi kao suprotnost homogenizaciji. Drugim rečima, razlike su ugrađene u kulturu sveta i predstavljaju njeno bitno obeležje. Iako globalizacija i deteritorijalizacija potkopavaju samostalnost nacionalnih ekonomija, nacionalne kulture i nacionalni identiteti se ne dovode u pitanje. Jednostavno rečeno, neprihvatljivo je zaključiti da će ogromna raznolikost koja postoji među državama pokleknuti pred jednim jedinim pogledom na svet ili načinom života ― makar on bio i američki. Priča o nacionalnim razlikama, na jednoj strani, i globalnoj homogenosti, na drugoj, zasniva se na pojednostavljenom stavu prema nacionalnom identitetu.

Sa nastankom nacionalnih država, u okvirima državnih granica prisutne regionalne razlike ― koje su se ogledale u običajima, navikama, jeziku, prevaziđene su stvaranjem jedinstvenog nacionalnog kulturnog modela. Tako je Francuska iz perioda Treće republike uvođenjm nacionalnog sistema besplatnih javnih škola stanovništvo obrazovala da govore standardizovanim francuskim jezikom, a sebe da nazivaju Francuzima. Lokalne razlike su prevaziđene stvaranjem jedinstvenih nacionalnih osobenosti i vrednosti. Ono što je zanimljivo, u tom procesu, jeste da je francuski nacionalni identitet svetu podario univerzalne vrednosti slobode, jednakosti i solidarnosti koje su postale vrednosne orijentacije globalne zajednice.

Globalno i nacionalno je isprepletano i gusto povezano, tako da se međusobno dopunjuje i prožima. Baš kao i život svakog pojedinca, koji se ukršta sa životima drugih ljudi i tako postaje dinamičniji i bogatiji.

Mirko Marković

Održana konferencija „Mogućnosti... O medijskoj pismenosti...