search icon Arhiva

MEDIJSKA PERSPEKTIVA: MITIZI I PROTESTI (Šest zaključaka)

Druga polovina aprila prošla je u znaku mitinga u okviru kampanje „Budućnost Srbije” 11. Aprila u Novom Sadu i 19. Aprila u Beogradu, kao i opozicionih protesta „Jedan od pet miliona” 12. Aprila u Novom Sadu,  zatim 13. aprila  i  20. aprila u Beogradu.

Monitoring tim Novosadske novinarske škole deskriptivnom metodom i kvantitativno-kvalitativnom analizom medijskog diskursa javnih servisa (centralnih informativnih emisija i političkih magazina/tok šoua), komercijalnih televizija Pink 1, 2 i 3; N1, Studio B, kao i dnevnih novina Danas, Informer, Alo, Večernje novosti, Kurir i Blic, a od socijalnih mreža Twitter, analizirao je objavljene sadržaje u čijem fokusu su bili mitinzi i protesti.

Opšti zaključak je da su aktuelni događaji inicirani od vlasti i aktuelni događaji inicirani van struktura vlasti prešli informativni prag u svim medijima u Srbiji, ali sa različitim pristupom i intenzitetom prezentacije koja je ovoga puta bila izrazito obeležena uređivačkom politikom medija čiji se novinari i novinarke u izveštavanju nisu rukovodili profesionalnim standardima i etičkim kodeksom, već pozicijom koji njihov medij zauzima u sferi javnog informisanja Srbije.

Prvi zaključak je da su, posebno kad su televizije u pitanju, komercijalni emiteri (Pink i N1) preuzeli ulogu javnih servisa direktno prenoseći dešavanja u specijalnim emisijama sa gostima u studiju koji su neprekidno komentarisali zbivanja i miting „Budućnost Srbije”, koji suštinski predstavlja javnu podršku predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovoj politici, ali i protest opozicije u Beogradu „Jedan od pet miliona: Svi kao jedan”. Osim njih druge komercijalne televizije su samo preuzimale signal TV Pinka i emiovale prenos bez  komentatora u svojim studijima (HAPPY, Prva, Studio B, pa čak i javni servis Republike Srpske -RTRS), Dok su se javni servisi, u prvom “krugu mitinga i protesta,  opredelili samo za izveštavanje u okviru centralnih informativno-političkih emisija. U drugom krugu, 19. aprila miting “Budućnost Srbije” je prenosila Pink televizija sa svim svojim tehničko-tehnološkim kapacitetima uključujući 40 kamera, 8 dronova i 6 kranova (ponavljana informacija u svim informativnim emisijama TV PInk čak i vestima od 2 minuta), a njihov signal su preuzimale RTS, što se ne može smatrati dobrom praksom pošto je reč o javnom servisu, kao i druge komercijalne televizije kao što su Happy, Studio B, RTRS, Prva. Javni servis Vojvodine je imao potpuno kontroverzan urednički pristup praćenja ovog događaja. Do 19.30 emitovala je sopstveni program, a u vreme uobičajenog uključivanja u prvi program TVRTS-a za preuzimanje centralnog Dnevnika u 19.30, preuzeli su signal direktnog prenosa mitinga “Budućnost Srbije” TV Pinka, tako da su se  suštinski bez posebne najave, ili novinarskog uvodnika koji bi objasnio šta se do tog trena dešavalo za one koji prate samo RTV,  uključili u sred prenosa mitinga.

Magazinske političke emisije su mitinge i  proteste pravili u odnosu na uređivačku politiku i format emisije, ali je bilo primetno da iako su na eksplicitan način (na primer javni servisi) zadovoljavali balansiranost u pristupu temi, ipak u suštini na implicitnom nivou su birajući sagovornike i fokus teme ipak bili disbalansirani i izveštavali u prilog vlasti. Komercijalni emiteri, osim TV N1, a posebno HAPPY televizija, su potpuno nekritički izvešavali u prilog vlasti.

Na osnovu prikupljenog uzorka, primetno je da je većina štampanih medija vrlo jasno iskazala stav prema temi izveštavanja. U najvećem broju slučajeva, taj stav je bio negativan ako je u pitanju pisanje o opoziciji i protestima, a pristrasan ako je u pitanju izveštavanje o aktivnostima strukture vlasti. Jedino je u dnevnom listu “Danas” markiran otklon od negativnog pristupa opoziciji, i donekle neutralan način izveštavanja o vlasti. Jedini markirani oblici nepristrasnosti novinara prikazani su u tekstovima gde su autorske rečenice novinara svedene na minimum informativnosti.Štampani mediji su mitingu 19. aprila posvetili znatno veći broj strana, nego prošli put. Na prvih šest strana Kurira, izveštavalo se sa mitinga, a te strane su imale i posebno zaglavlje sa Vučićevom slikom  i tekstom „Predsednik ujedinio narod”.

Drugi je da su se mediji fokusirali više na formalističko izveštavanje koje je u središte pažnje stavljalo prebrojavanje okupljenih, a manje suštinski sadržaj i poruke govornika, kao i kritičko sagledavanje njihove retorike. Nakon monitoringa izveštavanja o kampanji „Budućnost Srbije” i protestima „Jedan od pet miliona” zaključak je da su predsednik i pripadnici vladajuće koalicije bili u ulozi subjekta u 59% slučajeva, za razliku od opozicije koja je tu ulogu nosila u 13% slučajeva. Predsedniku i vladajućoj koaliciji dat je značajno veći medijski prostor za izjave i direktne citate nego pripadnicima opozicije i građanima koji protestuju. Osim toga, izjave i citati vladajuće koalicije znatno su duži nego kod pripadnika opozicije. Bitno je napomenuti da je predsedniku i pripadnicima pozicije data uloga komentatora protesta i protestanata uvek u negativnom kontekstu.

Treće, disbalanas u prostoru i vremenu koji su mediji posvetili svakom od događaja. Tako na primer, okupljanje opozicije u Novom Sadu 12. aprila prošlo je nezapaženo, pošto je bilo malo prisutnih građana i građanki ispred Srpskog narodnog pozorišta, a po proceni medija i sami govornici nisu bili dovoljno atraktivni da bi se ovom događaju posvetilo više pažnje (glumac i reditelj Radoslav Milenković i student Nikola Sibinčić).

Takođe u četvrtak, 11. aprila, RTS je uživo izveštavao iz Novog Sada nakon mitinga u okviru kampanje predsednika Srbije Aleksandra Vučića „Budućnost Srbije“, što je trajalo skoro osam minuta. Javljanje uživo, zajedno sa direktnim citatima iz govora Aleksandra Vučića (tri citata od ukupno dva minuta i 32 sekunde), kao i po jednim citatom potpredsednika Vlade i ministra spoljnih poslova Ivice Dačića, predsednika Pokrajinske Vlade Igora Mirovića i predsednika Skupštine Vojvodine Ištvana Pastora, po 30 sekundi. Na kraju javljanja, novinar je preneo poziv Aleksandra Vučića na finalni i najveći miting u okviru kampanje, zakazan za 19. april u Beogradu.

RTS je izveštavao u centralnom Dnevniku i sa građanskih protesta u Beogradu 13. aprila, najavljenih kao do sada najveći skup pripadnika opozicije i nezadovoljnih građana. Prilog o protestima počinje rečenicom da je nakon noći koju su poslanici vladajuće koalicije proveli u institucijama kako bi ih zaštitili od nasilja, održan protest opozicije. Za prilog je izdvojeno dva i po minuta sa direktnim citatima Sergeja Trifunović, Zorana Lutovca i Boška Obradovića, dok javne ličnosti poput profesora Čedomira Čupića i sudije Zorana Ivoševića, nisu bile predmet medijske pažnje. Za javljanje uživo nakon priloga izdvojeno je minut i 10 sekundi u kome se govorilo o zahtevima opozicije.

RTV je za miting u okviru kampanje „Budućnost Srbije“ u svojoj centralno informativnoj emisiji u 22h izdvojio skoro 12 minuta. Osim izjava gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučičevića, Igora Mirovića, Ištvana Pastora i Ivice Dačića, izjave Aleksandra Vučića zauzele su šest minuta i 11 sekundi od ukupno 12 minuta izveštaja sa mitinga.

Za razliku od izveštavanja sa mitinga Aleksandra Vučića u četvrtak, koje je trajalo osam minuta, RTV je za proteste građana u Beogradu 13. aprila izdvojio dva minuta programa. Dva minuta dato je i predsedniku Aleksandru Vučiću, koji komentariše proteste i kaže da ne očekuje ništa posebno od njih. Istakao je i diktatorsku prirodu pojedinih predstavnika opozicije i najavio skup u okviru kampanje „Budućnost Srbije“ zakazan za 19. april u Beogradu. Izveštavanje o aktivnostima opozicije očito je bilo smetnuto u stranu na dan održavanja mitinga “Budućnost Srbije”, a i dan kasnije opoziciji su tabloidi poklonili znanto manje pažnje u odnosu na broj tekstova objavljenih dan ranije.

Slična situacija ponovila se i prilikom izveštavanja sa poslednjeg, i kako je najavljeno, najvećeg mitinga u okviru kampanje „Budućnost Srbije“ 19. aprila, kada je RTS u svojoj centralno-informativnog emisiji izdvojio čak 13 minuta za ovaj događaj. Osim direktnih citata Aleksandra Vučića, preneti su i direktni citati premijerke Ane Brnabić, ministra spoljnih poslova Ivice Dačića, mađarskog ministra spoljnih poslova Petera Sijatra, predsedavajućeg Predsedništva BiH Milorada Dodika, komandanta tokom sukoba kod Košara, ali i izjave Srba sa Kosova koji su došli u Beograd da „podrže predsednika“. Za opozicione proteste istog dana, u nekoliko gradova u Srbiji, izdvojeno je 18 sekundi u 28. minutu Dnevnika u formi kratke vesti, bez izjava ili direktnih citata učesnika. Sutradan, RTS je izveštavao minut i 15 sekundi sa opozicionih protesta u Beogradu, 20. aprila, u 17. minutu Dnevnika.

Za razliku od prethodnog mitinga u Novog Sadu u okviru predsednikove kampanje, kada je RTV izveštavao 12 minuta, za poslednji miting u Beogradu RTV je izdvojio pet minuta, dok opozicioni protesti nisu bili tema Dnevnika na RTV-u.

Četvrti zaključak je da su  pseudodogađaji čiji je cilj bio da dodatno relativizuju značaj protesta „Jedan od pet miliona” dobili veću pažnju nego što zaslužuju. Na primer, nakon javljanja uživo novinarke RTS-a sa protesta 13. aprila u Beogradu, u kojem je prepričan događaj bez direktnih citata iz govora, usledio je prilog od dva minuta o odbornicima Srpske napredne stranke koji su noć proveli u institucijama štiteći ih od nasilja, kao i javljanje uživo sa vanredne konferencije za novinare zakazane zbog protesta, ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića u trajanju od tri minuta, odnosno duže od javljanja sa samog protesta.

Primer za sporedne događaje sa svrhom da fokus i pažnju prenesu sa protesta na sebe jeste najavljeni štrajk glađu, 11. aprila, ministra odbrane Aleksandra Vulina, zamenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića i poslanika Aleksandra Martinovića, da bi 12. aprila fokus bio na otkazivanju štrajka. Nakon otkazivanja, fokus je bio na poslanicima vladajuće koalicije koji su organizovali „odbranu institucija od nasilja” kako u Beogradu, tako i u drugim gradovima, organizujući straže i čuvajući institucije svojim telima. Straže su prekinute u nedelju, 14. aprila, a novi fokus predstavlja grupa Srba sa Kosova koji su peške krenuli na miting podrške Aleksandru Vučiću zakazanom za petak, 19. aprila.

Šest štampanih mediija, u periodu monitoringa, objavilo je dvanaest tekstova o pseudodogađajima nastalim kao odgovor na proteste opozicije. Pet tekstova bilo je posvećeno štrajku glađu pojedinih političara iz vladajuće strukture, dok je ostatak bio o organizovanoj odbrani poslanika Skupštine Republike Srbije od mogućeg napada na zgradu Skupštine.

Ono što pripada ovoj kategoriji jeste i izvesna „rekapitulacija” kampanje od 19. aprila u Dnevniku RTS-a narednog dana. Nakon što su na dan mitinga izveštavali 13 minuta, sutradan je na početku centralno-informativne emisije usledio prilog od dva minuta koji počinje rečenicom: „I danas reakcije na jučerašnji skup Budućnost Srbije u Beogradu”. Medijski prostor je dat pripadnicima vladajuće koalicije premijerki Ani Brnanić, ministru unutrašnjih poslova Nebojši Stefanoviću, ministru odbrane Aleksandru Vulinu i direktoru Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju Marku Đuriću da iskažu svoje utiske o jučerašnjem mitingu i još jednom „podsete“ na razloge održavanja skupa i broj okupljenih ljudi. Tek 11 minuta kasnije usledio je prilog o aktuelnim protestima opozicije u Beogradu, u trajanju od minut i 15 sekundi.

Peti zaključak je da je govor mržnje u pojedinim medijima bio izraženiji nego što je to uobičajeno za uređivačke politike koje ga neguju. Primer je spot emitovan učestano 13. aprila na TV Pinkovim kanalima 1, 2 i 3 koji nadilazi „dobar ukus” i „tolerantnost” u svakom smislu, u kojem su se koristile reči kao „smeće”, „lopov” i „siledžija” da se opišu Dragan Đilas, Boško Obradović i Vuk Jeremić. Naslove u tabloidima karakterisalo je imenovanje opozicije „fašistima” i „đilasovcima”.

Tokom monitoringa, najčešće reči subjekata (predsednik i vladajuća koalicija ukupno 56%, mediji 7%, opozicija 12%…) kao što su predsednik i pripadnici vladajuće koalicije, ali i novinara RTS-a i RTV-a bile su „nasilje“, „huligani/huliganizam“ i „rušenje/uništavanje“. To najbolje ilustruje prilog iz Dnevnika RTS-a od 11. aprila, u kom je u roku od dva minuta zajedno sa izjavama premijerke Brnabić, zamenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića, ministra Nebojše Stefanovića i rečima novinarke i spikerke, reč „nasilje“ upotrebljena osam puta, dva puta „huliganizam“ i dva puta „rušenje i uništavanje“ u kontekstu protestanata i opozicionih protesta.

Šesti zaključak je da su performanse samog nosača poruka obeležile poziciju izvora informacija. Opozicionarna zajednica  je svoju šansu prepoznala u socijalnim mrežama jer im je to bio najdostupniji alat za prenošenje poruka i stavova, stoga je jedna od informacija na kojoj su insistirali bila da je bio ograničen pristup internetu za vreme protesta 13. aprila u Beogradu.

 

Prof.  dr Dubravka Valić Nedeljković,

Sandra Maksimović i Milovan Nikolić

 

Mediji i nove... Poziv na trening...