search icon Arhiva

Medijska pismenost i sistem vrednosti

Šta sve znamo o osobi ukoliko je okarakterišemo kao medijski i informaciono pismenu? Medijska i informaciona pismenost podrazumeva da je osoba sposobna da kritički tumači medijske poruke. Međutim, šta sve sposobnost kritičkog tumačenja podrazumeva, odnosno pretpostavlja?

Sposobnost kritičkog mišljenja podrazumeva preispitivanje uverenja, razmatranje argumenata, dokaza i navedenih razloga. Ovakav način mišljenja jednako podrazumeva kritičnost ka spolja kao i samokritičnost. Postavlja se pitanje da li svaki vrednosni sistem ohrabruje ovakav način razmišljanja ili kritičko tumačenje medijskih poruka podrazumeva specifičan sistem vrednosti.

Priručnik koji je kreirao UNESCO „Think Criticaly Click Wisely“ prepoznaje vrednosti koje se ohrabruju medijskom i informacionom pisemnošću, kao što su interkulturalni i interreligijski dijalog, sloboda govora, samosvest i preispitivanje sopstvenih ubeđenja, razumevanje osnovnih ljudskih prava, solidarnost (str. 19).

Takođe, Zbornik radova „Media Literacy and New Humanism“ u jednom poglavlju ukazuje na neophodnost medijskog opismenjavanja koja se sada ispostavlja kao nadogradnja starog pojma pismenosti koji je podrazumevao poznavanje pisma, što je omogućilo razumevanje i izgradnju sistema vrednosti kojim će se društvo rukovoditi. Opismenjavanje građana je doprinelo tome da vrednosti nisu više date, već društvenim dogovorom izgrađene i po potrebi transformisane. Tako medijska i informaciona pismenost predstavlja odgovor na promenu u dostupnosti i brzini protoka i načinu plasiranja informacija. Nije dovoljno znati kako se čita i piše da bi se medijska poruka u potpunosti mogla razumeti. Samim tim medijska pismenost, odnosno nepismenost, ima višestruke implikacije po strukturu vrednosnog sistema:

„Više nije reč o vrednostima koje opravdavaju glasanje o državnim odlukama; reč je o učešću u globalnom donošenju odluka koje utiču na planetu. Ne radi se samo o promovisanju nacionalnog patriotizma, već o osećaju univerzalnog građanstva svojstvenog kosmopolitskom patriotizmu. Ne radi se samo o dostojanstvu građanina, već o dostojanstvu čovečanstva u celini. Medijska pismenost, dakle, traži nove vrednosti.“ (Media Literacy and New Humanism: 120).

Dakle, jasno je da koncept medijske i informacione pismenosti već podrazumeva sistem vrednosti koji ohrabruje kritičko mišljenje, preispitivanje stavova i proveru informacija, dok se kao ishodište medijski i informaciono pismenog stanovništva može očekivati tolerantno društvo koje podržava različitost i koje je spremno na dijalog.

Postavlja se pitanje kako je moguće da se u periodu globalnog povoja medijske i informacione pismenosti dešavaju pojave kao što je brže i dalekosežnije širenje lažnih vesti u odnosu na istinite, rasprostranjenost teorija zavere, plasiranje propagande kojom se opravdavaju ratovi i različiti oblici sukoba, govor mržnje direktno plasiran prema različitim društvenim grupama, i tome slično.

Kako se ideal medijski i informaciono pismenog društva ne bi ugasio kao optimistički duh prosvetiteljstva sa I svetskim ratom, neophodno je dobro razumevanje građana koji taj ideal treba da ostvare. Samospoznaja kao starogrčki zahtev, danas je, može se slobodno reći, uslov mogućnosti postanka i opstanka vrednosnog sistema koji za sada jedini ima kapacitet da održi globalnu zajednicu u mirnom i bezbednom okruženju u kom će se negovati kvalitet života svakog pojedinca.

Dakle, uz medijsko i informaciono opismenjavanje, neophodno je upoznavanje sa osnovnim mehanizmima čovekove percepcije i recepcije informacija, kao i formiranja, artikulisaranja, plasiranja i transformisanja sopstvenih stavova, uz refleksiju o potencijalnim uticajima ličnih stavova na širu zajednicu. Ukoliko se vratimo pitanju s početka teksta – šta sve znamo o osobi ukoliko za nju tvrdimo da je medijski i informaciono pismena, odgovor je mnogo kompleksniji. On podrazumeva da je čovek upoznat sa svim navedenim mehanizmima koji se aktiviraju prilikom susreta sa medijskom porukom, kao i mehanizmima transformacije sopstvenih uverenja i tek nakon toga da zna da kritički tumači medijske poruke, a posledično da se radi o osobi koja neguje dijalog, podržava različitost i aktivno učestvuje u izgradnji i održavanju vrednosnog sistema jednog društva.

Odgovor na pitanje da li se može govoriti o medijskoj pismenosti u vrednosnom sistemu koji je drugačiji od ovog, takođe je mnogo kompleksniji od jednostavnog ne. Jer, društvo u kom se ne podržava različitost, čak se promoviše netrpeljivost prema određenim društvenim gupama, gde se ne vrednuju univerzalna ljudska prava, gde nema slobode govora niti javnog dijaloga, jeste društvo kom je medijsko i informaciono opismenjavanje neophodno kako bi se postojeći sistem vrednosti preispitao. U tom slučaju je najveći izazov organizovanje sistemskih edukacija koje suštinski preispituju sam sistem što već po sebi podrazumeva unutrašnji otpor. Za kraj bi u tom slučaju trebalo postaviti pitanje – ko čini sistem i ko ima pravo da se pita o mogućnostima, dostupnosti informacija i donošenju odluka i ko ima legitimitet da da odgovor na to pitanje. Već samo razlaganje legitimiteta će otkriti argument u korist afirmacije slobode govora i mišljenja svakog člana društva, a samim tim i argument u korist medijskog opismenjavanja svih građana do kojih dolaze medijske poruke.

Milica Janjatović Jovanović

Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta „Zvoni za MIP – osnaživanje učenja medijske i informacione pismenosti u školskom sistemu Srbije“ koji realizuje Novosadska novinarska škola uz finansijsku podršku Ministarstva spoljnih poslova Кraljevine Holandije u okviru MATRA programa i Balkanskog fonda za demokratiju (projekat Nemačkog Maršalovog fonda SAD) i Ministarstva spoljnih poslova Кraljevine Norveške. Stavovi izneseni u tekstu ne izražavaju nužno i stavove donatora.

Izbori 2022: Monitoring... Medijska pismenost u...