search icon Arhiva

Medijski sadržaji slabo pristupačni osobama sa invaliditetom, a izveštavanje odlikuje niz negativnih praksi

Istraživanje Novosadske novinarske škole o pristupačnosti medijskih sadržaja i izveštavanju medija o osobama sa invaliditetom u 2021. godini pokazalo je da je potrebno u većoj meri učiniti medijske sadržaje na portalima i televizijama pristupačnim, kao i da je neophodno unaprediti novinarsku praksu prilikom izveštavanja o osobama sa invaliditetom.

Medijski monitoring, dubinski intervjui i fokus grupa o izveštavanju o osobama sa svim vrstama invaliditeta ukazuju da nema sistematičnosti u uređivačkim politikama kako vodećih televizijskih kanala sa nacionalnim pokrivanjem, a posebno javnih servisa koji imaju u tom pogledu veoma jasnu obavezu, tako i portala kada je reč o ovoj ciljnoj grupi i temama koje su od javnog interesa a tiču se ovog dela populacije Srbije.

Veoma retko su sadržaji posmatranih medija prilagođeni gluvim i nagluvim osobama, odnosno slepim i slabovidim osobama. Dostupne su samo informativne emisije tipa vesti i veoma retko i drugi sadržaji kao što su obrazovni ili zabavni. Za decu i mlade koji su slabovidi ili slepi odnosno nagluvi i gluvi ne postoje sadržaji u kojima su primenjana bilo kakva rešenja koja ih čine pristupačnim.

Retki su mediji koji imaju specijalizovane emisije za osobe sa invaliditetom. To su samo javni servisi.

Istovremeno ne može se zaključiti na osnovu rezultata ovog istraživanja da sadržaji „o” i „za” osobe sa invaliditetom potpuno izostaju u medijskoj sferi, već bi se pre moglo navesti niz osobenosti praćenja ovog sektora koje se ne mogu smatrati dobrom praksom:

  • Obrada tema koje su od javnog interesa, a tiču se osoba sa invaliditetom, često je senzacionalistička, bez dovoljno analitičkog i serioznog pristupa obradi teme;
  • Novinari koji se bave ovim temama ne vode dovoljno računa o terminologiji, niti su uvek u dovoljno pripremljeni za obradu teme kojom se bave. Redakcije najčešće i nemaju novinara/novinarku kojima je sektor izveštavanje „o” i „za” ovu ciljnu grupu, niti imaju osobu koja je prošla dodatne treninge za izveštavanje o osobama sa invaliditetom ili šire posmatrano „izveštavanjem o drugom i drugačijem”;
  • Subjekti jesu osobe sa invaliditetom ali prikazane ili kao one „u potrebi”, dakle socijalno i društveno ugrožene i zanemarene, ili kao „heroji” koji „uprkos” svom invaliditetu postižu uspehe;
  • Kada se izveštava o ličnim pričama osoba sa invaliditetom koje su ostvarile uspeh u određenim poljima ustanovljene su dve diskursne strategije. Jedna (češće registrovana) praksa medijskog izveštavanja jeste prikaz osoba sa invaliditetom koje su sa svojim invaliditetom postigle određene uspehe, i koja se zadržava na prikazu jedne pojedinačne priče, često uz senzacionalističku i emocionalnu obojenost. Druga strategija u izveštavanju o uspešnim pojedincima jeste uokvirivanje priče tako da se prikaže uspešni pojedinac, koji je osoba sa invaliditetom i koji se ostvario u određenoj oblasti, ali na način da lična priča bude povod da se govori o kontekstu u kojem se ta osoba ostvarila – odnosno o sistemskim problemima i rešenjima datih problema. Ovakav način izveštavanja, utemeljen u novinarstvu orijentisanom ka rešenjima (eng. solutions journalism), istovremeno doprinosi i smanjenju stereotipa i predrasuda prema osobama sa invaliditetom i nudi razumevanje konteksta sa predlogom rešenja problema. Dakle, fokus i kontekst koji nedostaju jeste stavljanje tople ljudske priče u širi kontekst ostvarivanja potreba, proklamovanih strategija i politika u čijem središtu su osobe sa invaliditetom;
  • Povod za izveštavanje su često pseudodogađaji (međunarodni dani posvećeni osobama sa invaliditetom, invalidskim kolicima, osobama sa autizmom i tome slično), kao i humanitarne akcije i izdvajanje finansijskih ili drugih materijalnih sredstava. Ređe su to aktuelni događaji, a sasvim sporadično medijska inicijativa, ili istraživačko novinarstvo, koje obrađuje teme od javnog interesa na analitički način ukazujući, na primer, na neadekvatno trošenje državnog budžeta kada je u pitanju ostvarivanje prava ovih osoba, odnosno na (ne)ostvarivanje planiranih politika u lokalnim samoupravama koje se direktno tiču svakodnevice osoba sa invaliditetom i tome slično;
  • Nema priča koje na analitičan i istraživački način obrađuju teme koje su od javnog interesa – veoma značajne osobama sa invaliditetom ali i neophodne za senzibilizaciju građana i građanki, kao i donosilaca odluka na potrebe osoba sa invaliditetom, odnosno ukazivanje na svakodnevicu ove ciljne grupe i načine na koje se sistemski može poboljšati njihov život;
  • Vizuelni deo medijskih objava je uglavnom nesenzibilno upotrebljen, a više je reč o vizuelnom doprinosu senazacionalističkom izveštavanju, a ne kao vizuelizacija priče i ukazivanje na (ne)ostvarivanje potreba.

Ovi zaključci nastali su na osnovu istraživanja tima Novosadske novinarske škole koje je obuhvatalo:

  • analizu sadržaja portala Blic, Kurir, Telegraf i Alo i 24-časovnog programa televizija RTS 1, RTS 2, RTV 1, Pink, N1, Happy i Prva u periodu od 15.3. do 14.4.2021,
  • desk istraživanje o praksama pristupačnosti programa osobama sa invaliditetom u EU,
  • fokus grupe sa medijskim stručnjacima i novinarima,
  • dubinske intervjue sa predstavnicima udruženja osoba sa invaliditetom,
  • okrugli sto sa predstavnicima institucija, udruženja osoba sa invaliditetom i medija.

U izveštaju „Pristupačnost medijskih sadržaja i izveštavanje medija o osobama sa invaliditetom u 2021. godini” elaborirani su rezultati istraživanja i predložene su aktivnosti koje bi mogle doprineti boljoj medijskoj praksi u ovoj oblasti. Publikacija je dostupna na sajtu Novosadske novinarske škole ovde.

Istraživanje je poslužilo kao dobra osnova za predlaganje aktivnosti u okviru akcionog plana za implementaciju člana 4.2. „Informisanje osoba sa invaliditetom i nejednaka dostupnost medijskih sadržaja osobama sa invaliditetom u 2021. godini” Strategije razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji za period 2020–2025. godine.

Objavljivanje ovog istraživanja pomogli su Ambasada Kraljevine Norveške i Misija OEBS-a u Srbiji.

News literacy: osnova... Srećna televizija i...