search icon Arhiva

News literacy: osnova razumevanja novinarstva

News literacy ili novinarska pismenost podrazumeva „primenu veština kritičkog mišljenja u identifikaciji i potrošnji vesti, odnosno informativnog novinarstva. News literacy uključuje veštine analize i procene pouzdanosti vesti, u razlikovanju činjenica od mišljenja plasiranih u novinarskim formama, pristrasnosti ili medijske agende” (Common Sense, 2017).

Ovaj koncept pismenosti se može posmatrati kao deo opšte medijske pismenosti s tim da se novinarska pismenost odnosi na razumevanje vesti, izveštaja, članaka i drugih novinarskih žanrova, dok je medijska pismenost usmerena na sve poruke koje se medijski posreduju.

Značaj novinarske pismenosti

News literacy je tako specifično usmerena na razvijanje kompetencija iščitavanja vesti. Ovaj vid pismenosti od posebnog je značaja u vremenu kada malo ljudi zapravo traga za vestima, odnosno u vremenu digitalne informacijske mećave u kojoj smo preplavljeni vestima koje su putem algoritama došle do nas, a ne mi do njih. Ovo doslovno znači da u modernom dobu vesti biraju nas.

Smatra se da su društvene mreže podstakle najveću do sada društvenu polarizaciju, a upravo zbog algoritama koji korisnicima nude samo one sadržaje koji će „provereno” korespondirati sa njihovim interesovanjima i stavovima. Zbog ovakvog funkcionisanja društvenih mreža ljudima su uskraćene informacije koje su suprotne njihovim gledištima, te se smatra da to doprinosi potvrđivanju dotadašnje perspektive, i samim tim, jača polarizaciju, pa, na kraju krajeva, i netoleranciju prema drugačijem viđenju stvari. Međutim, pitanje koje se nameće jeste u kojoj meri je ovakva praksa drugačija u odnosu na stvaran život?

Tendencija da se izlažemo onim informacijama koje potvrđuju naše stavove i mala spremnost da stavove menjamo jeste fenomen koji je otkriven davno pre društvenih mreža. Otkriven je davno pre društvenih mreža zato što ovakva tendencija, dakle, postoji i u oflajn svetu u neposrednoj komunikaciji. I ranije su ljudi pretendovali da kupuju štampu čiji se tekstovi uklapaju u njihov sistem vrednosti kao što su se radije izlagali onim radijskim i televizijskim programima sa čijim pogledom na svet su bili saglasni. Možemo reći da smo po istom principu skloni da biramo i prijatelje. Stoga je moguće zapitati se da li su eho komore na društvenim mrežama drugačije od eho komora koje nastojimo da stvorimo i u svakodnevnom životu birajući novinarske i medijske sadržaje, pa čak i prijatelje, koji dele naša mišljenja i uverenja.

Teme novinarske pismenosti

News literacy, dakle, kapacitira pojedinca da ovu tendenciju u informisanju kod sebe osvesti. A takođe kapacitira pojedinca i da bolje razume samo novinarstvo – to znači da osoba koja je opismenjena u ovom domenu može da kaže, na primer, zbog čega je određena vest vest, šta je činjenica a šta je interpretacija u novinarstvu ili u kojoj meri je određen medij pristrasan.

Da li će određena priča zavrediti svoju poziciju u nekoj informativnoj emisiji ili određenoj rubrici u štampi zavisi od toga da li će ispuniti određene faktore koji je čine vešću. Neki od činilaca koji uslovljavaju da se priča smatra vešću su: frekvencija događaja koja se podudara sa frekvencijom medija, informativnost, nedvosmislenost, kulturna bliskost za priče iz drugih zemalja, priželjkivanje, neočekivanost, ono što je već ranije bilo vest, nedovoljno vesti o toj temi, priče iz elitnih nacija (poput EU, Rusije, Kine, SAD i Velike Britanije), poznate ličnosti (Galtung & Ruž (1993), prema Valić & Pralica, 2020: 34-37) ali i „kulturni i ideološki filter” koji stopira da se određena vest objavi, iako ima informativnu vrednost, zato što nije podobno emitovati je (Šadson (1993: 25), prema Valić & Pralica, 2020: 37). U tradicionalnim medijima, urednici prema ovim faktorima donose odluku da li će se određena priča objaviti u datom mediju. Kako društvene mreže nemaju urednike, već svaki korisnik objavljuje sadržaj koji je prema njegovim ličnim parametrima „vest”, to znači da, čak i ako određeni sadržaj na društvenim mrežama izgleda kao vest, on to u svojoj suštini ne mora biti. Upravo je takav slučaj sa lažnom vešću koja ne može biti vest samim tim što je laž – ali oponaša vest po svojoj formi.

Imajući u vidu navedeno, novinarski opismenjena osoba umeće da prepozna vesti od ne-vesti na naslovnoj strani svoje društvene mreže. Ova veština će bitno pomoći, dakle, u prepoznavanju kreatora vesti od onih koji to nisu, ali za prepoznavanje etičkog novinarstva važno je prepoznavati i još jednu dihotomiju – činjenice naspram interpretacije.

Određivanje toga šta je vest prema relevantnim faktorima kao i deljenje informacija o tome kroz činjenice, a ne ličnu interpretaciju, odlika je časnog novinarstva. Ovo predviđa i etički Kodeks novinara Srbije u prvom poglavlju koji se tiče istinitosti izveštavanja:

„Pravo je medija da imaju različite uređivačke koncepte, ali je obaveza novinara i urednika da prave jasnu razliku između činjenica koje prenose, komentara, pretpostavki i nagađanja” (Savet za štampu, 2015: 7).

Interpretacija nasuprot činjenica se u novinarstvu ogleda kroz umetanje određenih stavova, vrednosti, pogleda, ugla gledanja na priču, mišljenja i komentara direktno u tekst ili prilog – ali i na druge suptilnije načine (na primer, intervjuišući samo one sagovornike koji dele jedno istovetno gledište). Interpretacija je, sa druge strane, dozvoljena u autorskim novinarskim formama kao što je reportaža, komentar, uvodnik, kolumna ali ne u formama kao što je vest, izveštaj i članak.

Trend unošenja interpretacija u novinarske forme čini se da je novijeg datuma i da postoji – pokazalo je istraživanje američke organizacije RAND koja je sprovela 28-godišnju analizu medijskog diskursa u SAD prilikom čega se zaključilo sledeće: „novinarstvo u Sjedinjenim državama se postepeno kretalo ka sadržajima zasnovanim na mišljenju koji privlače emocije ljudi i oslanjaju se u velikoj meri na argumentaciju, a manje na objektivno izveštavanje vesti” (RAND (2018), prema Bergland, 2019). Takođe je navedeno da postoji „sve veće neslaganje oko činjenica i analitičke interpretacije činjenica i podataka, zamagljivanje mišljenja i činjenica, povećanje relativnog obima mišljenja i lično iskustvo nad činjenicama i opadanje poverenja u ranije poštovane izvore” (isto).

Pitanje količine postojanja činjenica i interpetacija u novinarskim tekstovima stoga postaje i pitanje nepristrasnosti medija koja mora biti najznačajniji i najviši cilj kojem teže svi profesionalni novinari. Upravo zato se razlikovanje činjenica od interpretacija smatra jednom od najvažnije, a čini se i preko potrebne, veštine medijski i novinarski opismenjenog pojedinca. Tek prepoznavanjem izveštavanja kroz činjenice nasuprot interpretacije biće moguće prepoznavanje profesionalnog novinarstva i slobodnog medija.

Valentina Sigeti

 

Reference:

Bergland, Christopher. (2019). How Has News Changed Over the Past 30 Years? psychologytoday.com, 14.5.2019. [internet]. Dostupno na: https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-athletes-way/201905/how-has-news-changed-over-the-past-30-years. Pristupljeno 8.7.2021.

Common Sense. (2017). Topic backgrounder: News & Media Literacy. Dostupno na: https://d1e2bohyu2u2w9.cloudfront.net/education/sites/default/files/tlr-asset/topicbackgrounder-newsmedialit_2017_final.pdf.

Savet za štampu. (2015). Kodeks novinara Srbije. Beograd: Savet za štampu. Dostupno na: https://savetzastampu.rs/wp-content/uploads/2020/11/Kodeks_novinara_Srbije.pdf.

Valić Nedeljkvoić, Dubravka & Pralica, Dejan. (2020). O novinarstvu i novinarima: drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje. Novi Sad: Odsek za medijske studije, Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu. Dostupno na: http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sites/default/files/db/books/978-86-6065-600-3_0.pdf.

FakeSpotting| Predstojeći događaji Medijski sadržaji slabo...