search icon Arhiva

Svetski dan deteta: Za medijsko opismenjavanje dece

Dete rođeno u 21. veku koristi medije više nego ijedan njegov vršnjak iz ranijih godina. Kada jedno dete u 2021. godini zađe u svet medija, ono nailazi na dezinformacije, prikriveno oglašavanje, senzacionalizam, PR novinarstvo… Sve to, a i više, dostupno mu je na medijima koje svakodnevno koristi i koji ga konstantno okružuju – društvene mreže, televizija, film, radio, podkasti, portali, novine… Kao digitalni urođenik, dete 21. veka se u toj medijskoj džungli verovatno bolje snalazi od prosečnog (i starijeg) savremenog medijskog korisnika. Ali to i dalje ne znači da se ono u njoj dobro snalazi – i njemu je, kao i svima nama, potrebna pomoć.

Kao glavno sredstvo koje onom prosečnom korisniku treba da pomogne da se u novom medijskom okruženju snađe, stručnjaci tokom poslednjih decenija ističu medijsku pismenost. Medijski pismen građanin jeste onaj koji ume da kritički čita medijske poruke, i koji je stoga otporan na manipulacije na koje u njima nailazi. Medijskim opismenjavanjem građana ne utiče se na medije (bar ne direktno), što usled političkih i ekonomskih razloga ionako često predstavlja nemoguću misiju, već direktno na recipijente – one koji su zapravo voljni i koji se još uvek mogu promeniti na bolje. Ako postoji jedan odgovor (a to je uvek veliko ako) na sve one probleme današnjih medija, onda je to medijska pismenost.

Isti argumenti mogu se priložiti i u korist medijskog opismenjavanja dece. Pritom, tu postoji i jedna dodatna dimenzija. Budući da zbog svog uzrasta deca nemaju dovoljno iskustva, zrelosti i kritičke svesti, ona predstavljaju potencijalno vrlo ranjivu grupu za eksploatisanje i manipulaciju. Upravo tu svoju ulogu ima medijsko opismenjavanje dece, koje bi dete trebalo da osvesti o opasnostima i negativnim uticajima sa kojima se ono u medijima može sresti. (Takođe ne treba zaboraviti ni na krucijalnu ulogu roditelja i stalno apostrofiranu roditeljsku medijaciju – roditelj bi trebalo da razgovara i zajedno sa detetom analizira medijski sadržaj koji ono gleda/čita/sluša.)

U okviru formalnog obrazovanja, prva značajna inicijativa ka uvođenju medijske pismenosti u obrazovni sistem naše zemlje desila se 2018. (!) godine, sa uvođenjem izbornog predmeta Jezik, mediji, kultura u gimnazije. Tri godine kasnije, ovaj (zaista značajan) korak i dalje je najskoriji. (Bez namere da između toga uspostavimo direktnu kauzaciju) ne treba da nas začudi kada vidimo podatak poput onog da se Srbija među 35 evropskih zemalja nalazi na 29. mestu po Indeksu medijske pismenosti. Isto tako ne treba da nas začudi to što države koje su na vrhu te liste već godinama aktivno rade na unapređivanju medijske pismenosti kod dece.

Zaključak se onda sam nameće – potrebne su nove inicijative u okviru obrazovnog sistema. Budući da je medijska pismenost prisutna u srednjim školama (doduše, ne svim), prvi logičan korak bilo bi njeno uvođenje u osnovne škole. Taj korak ne bi bio logičan samo zbog pridržavanja nekog redosleda, već i stoga što bi bio delotvoran. Uostalom, medijsko, kao i svako drugo obrazovanje, bavi se oblikovanjem mišljenja, a mišljenje je najlakše i najproduktivnije oblikovati u najranijem periodu života. Prema tome, što se ranije počne sa medijskim opismenjavanjem dece, to bolje.

Svetski dan deteta:... Održan regionalni događaj...