search icon Arhiva

Mediji u vreme korone: Budžeti medija manji nego 2008.

Od 2015. godine Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije sufinansiralo je 2.507 medijskih projekata. Za to vreme lokalne samouprave dodelile su novac za 8.037 projekata medijima, dok je Pokrajinski sekretarijat zadužen za informisanje u Vojvodini odobrio 962 projekta. Ovo su podaci koje je predstavio Centar za održive zajednice promovišući sajt koji je objedinio sve podatke koji se tiču pomoći države medijima.

Država je ukupno izdvojila 70,8 miliona evra za period od pet godina, a ta pomoć rasla je postepeno. Tako je 2015. medijima predviđeno manje od 10, a u 2020. nešto više od 14 miliona evra.

Tako je, u godini rasplamsavanja pandemije, nezavisna medijska scena na raspolaganju imala najviše javnog novca za poslednjih pet godina, ali se našla u najgorem finansijkom položaju zadugo.

Saša Mirković sa Fakulteta za medije i komunikacije kaže da je pandemija vrsta nastavka ekonomnskog cunamija koji je zadesio svet 2008. godine.

„Medijsko tržište nije uspelo da se oporavi od te krize do danas. Taman je 2020. godine trebalo da dostigne prihode i standard od pre svetske ekonomske krize, kada nas je zadesila pandemija. Još uvek je prerano za neko sumiranje u kojoj meri je pandemija uticala na osiromašenje medija, ali je sasvim sigurno da njihovi budžeti pali ispod nivoa iz 2008. godine“, kaže Mirković.

Što se pomoći države tiče, nje u vreme pandemije nije bilo, jer je novac za sufinansiranje podeljen pre nego što je pandemija počela. Saša Mirković kaže da se sa podelom novca žurilo zbog izbora.

 

„Budžet za sufinansiranje svih nivoa bio je u razmeri kao ranijih godina, a podeljen je ranije jer su se očekivali izbori koji su bili zbog korone odloženi. Svi nivoi vlasti su se istrošili pre nego što je korona pokazala najgore lice i nije bilo mogućnosti da se pronađu dodatna sredstva. ne želim da branim vlast, ali u Srbiji mi se čini da ni glas medija nije bio dovoljno jak i organizovan, kao u nekim drugim zemljama, gde su se pronašli fondovi za pomoć medijima.

Neke vrste pomoći je bilo, ali Mirković kaže da se ona utopila u opštu pomoć koju je Vlada ponudila privredi i stanovništvu, pa ni mediji niti novinari nisu bili izuzetak u tome.

„Imali smo ono ’bacanje novca iz helikoptera’ kada je svaki stanovnik dobio 100 evra, pa se stvorio privid da smo najgore pregrmeli. Nije bilo nikakve pomoći medijima već je ta pomoć bila deo šire akcije pomoći firmama i stanovništvu“, objašnjava Mirković.

Nedim Sejdinović iz „Centra za održive zajednice“ kaže kako bi bilo dobro kada bi država imala neke fondove iz kojih bi pomagala medije u vreme krize.

„Nije bilo pomoći specijalno za medije, sav novac je podeljen pre krize, a zabeležili smo samo nekoliko slučajeva pomoći lokalnim medijima u vezi sa pandemijom. To se dogodilo u Leskovcu i  Velikom Gradištu“, kaže Sejdinović.

Glavni urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk kaže da je pandemija ozbiljno poremetila poslovanje medija, naročito štampe.

„Privreda je zaustavila reklamne kampanje jer je fokus kupaca bio na osnovnim i higijenskim namirnicama, a pomoć države osim Ministarstva kulture i informisanja, nikada nije stigla do NIN-a“, tvrdi Ćulibrk.

Prema njegovim rečima, od 200 opština u Srbiji, ni jedna nije prepoznala da NIN ima projekte od nacionalnog značaja.

„Koliko god bili svesni prošle godine da je teško, dodatnih konkursa nije bilo. Podatak, na koji način država pomaže može da ilustruje naš slučaj. Mi dodeljujemo čuvenu NIN-ovu nagradu koja je najveće književno priznanje na teritoriji bivše Jugolsavije. Trošak te nagrade je oko 30 000 evra sa sve porezima. Nama je Ministarstvo kulture odlučilo da pomogne sa svega 3 odsto. Odbili smo to, naravno, ali tako izgleda odnos države prema ozbiljnim medijima i institucijama“, kaže Ćulibrk.

Prema njegovim rečima, Ministarstvo kulture i informisanja još i dodeli nešto novca nezavisnim medijima jer njenu komisiju čine profesionalci.

„Problem su lokalne samouprave koje u komisije za dodelu sredstava imenuju nestručne ljude, a novac dobijaju neki fantomski portali, otvoreni neposredno pre raspisivanja uslova, a verovatno i zatvoreni kada se novac povuče. Ako novac dobije portal koji poseti četiri čoveka, ja ne vidim šta je tu javni interes, ali na taj način se finansiraju samo odabrani i provladini mediji“, kaže Ćulibrk.

Slavica Trivunović, pomoćnica ministra u Ministarstvu kulture i informisanja kaže da su, u poslednjih pet godina, primećeni brojni problemi u oblasti sufinansiranja medijskih projakata i u teoriji i u praksi.

„Ministarstvo kulture i informisanja vodi otvoreni dijalog sa medijskim asocijacijama i udruženjima o pitanjima koje su od značaja za javno informisanje. Inicirali smo i donošenje Medisjke strtegije koje će regulisati i sufinansiranje, kako bi se poboljšalo stanje u medijskoj sferi“, kaže Trivunović.

Prema njenim rečima projektno sufinansiranje je zamišljeno kao jedan od instrumenata za zaštitu medijskog pluralizma, ali priznaje da postoje problemi.

 

Ona kaže da bi lolakne samouprave morale, baš kao i Ministarstvo, da nakon dodele novca medijima daju detaljna i javna obrazloženja svojih odluka, što većina ne čini.

A, kako izgledaju ti problemi sa sufinansiranjem, pokazuju podaci koje je obezbedio Centar za održive zajednice.

Za sufinansiranje medijskih sadržaja po glavi stanovnika najviše je izdvojio Dimitrovgrad – oko 55,7 evra, dok je opština Knić izdvojila tek 0,25 evra. Najveći uživaoci lokalnih budžeta su, prema tim podacima: RTV Novi Pazar, RTV Bela mi, Novosadska televizija i Studio B. Na konkursima Ministarstva kulture i informisanja najviše novca dobijaju: RTV Vranje, Forum Žena iz Prijepolja, Udruženje novinara Srbije i TV Apatin.

U 2020. godini videlo se i osetno smanjenje broja medija koji emituju i nude informativne sadržaje. U odnosu na prethodnu godinu, novac je dobilo 64 medija manje – ukupno 483, ali je podeljeno 200 hiljada eura više – ukupno 4,8 miliona. Duplo više novca su u 2020. nego u godini pre toga dobili mediji za ekološke i zdravstvene projekte (milion evra), a  blago je poraslo i sufinansiranje kulturnih projekata.

Drastično smanjenje sufinansiranja primećeno je na primeru Novog Sada koji je u 2020. za medije izdvojio duplo manje novca nego u 2019. godini. U godini pandemije, glavni grad Vojvodine finansirao je u najvećoj meri medije povezane sa vlašću i za to izdvojio oko 280 000 evra.

Niš koji je slične veličine za medije je prošle godine dao preko 714 000 evra, oko 100 000 više nego prethodne godine. To je cifra veća čak i od one koju je opredelio milionski Beograd (677 000 evra).

U nedostatku pomoći konkretno povezane sa izazovima pandemijske krize, većina zaposlenih u nezavisnim medijima je situaciju nazvalo katastrofalnom.

U aprilu 2020. godine mnogi su kalkulisali da neće izdržati naredna tri meseca sa temeljno srezanim budžetima.

Istraživanje organizacije lokalnih medija Lokal pres pokazalo je da njeni članovi i pre pandemije nisu imali prihode dovoljne za opstanak, a da je pandemija sunovrat samo ubrzala.

Svega 10 odsto lokalnih medija, koji su učestvovali u istraživanju, izjasnilo se da bez pomoći države ili donatora može da preživi, dok je 30 odsto ispitanika reklo da ima sredstava tek za narednih mesec dana.

U čak 87 odsto elektronskih medija smatraju da im je opstanak ugrožen, slede štampani mediji sa 77 odsto i onlajn mediji sa 64 odsto.

Kao najčešće razloge ovakvog položaja mediji su navodili smanjenje prodaje oglasnog prostora, otkazivanje ugovora od strane oglašivača, kašnjenje i neisplaćivanje sredstava iz donacija.

Generalna sekretarka Lokal presa Snežana Milošević kaže da su lokalni mediji, naročito oni nezavisni, ionako rade na minimalnom režimu rada, te da zbog krize nisu imali ni koga da otpuste. Većina članica Lokal presa prijavila se za državnu pomoć u minimalnim platama za zaposlene u trajanju od tri meseca.

„Među lokalnim medijima postoje komercijalni i oni koje su osnovala udruženja. Ovi drugi nisu mogli da koriste ovu vrstu pomoći jer nemaju zaposlene. Barem trećina njih u našoj asocijaciji nema stalno zaposlene radnike, pa to govori i dokle je stigla pomoć za medije“, kaže Milošević.

Ona kaže da sredstva na lokalu za  sufinasiranje medijskih projekata rastu iz godine u godinu.

„Ono što smo istraživanjem utvrdili jeste da se udeo ćlanica Lokal presa u ukupnom fondu opredeljenom za medije smanjuje s vremenom. Pre dve godine udeo budžetskog novca u našim budžetima išao je do 50 odsto, a 2019. godine je smanjen na svega 30 procenata. U 2020. godini on je još manji“, kaže Milošević uz napomenu da je podela sufinansiranja na lokalu isključivo političke prirode.

Neki mediji nisu čekali pomoć države već se obratili direktno građanima. Nezavisno društvo novinara Vojvodine, tokom prve godine pandemije imalo je projekat pomoći lokalnim medijima kroz organizaciju „crowd funding“  kampanje. Ukupno pet medija prošlo je ovaj program, kaže predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Norbert Šinković.

„Magločistač, Story teller iz Maglića, Pančevo city i Agrosmart iz Novog Sada. Radili smo sa malim medijima koji imaju najviše dvoje ili troje ljudi u redkciji. Radili smo na unapređenju funkcionisanja redakcija, uvođenju multimedijalnih formata, na komunikaciji sa zajednicom i nakon toga smo testirali i medije i zajednice da vidimo koji formati prikupljanja novca su za njih najbolji. Ispostavilo se da „crowd-founding“ daje najbolje rezultate. Magločistač je od svoje publike uspeo da sakupi i više nego dovoljno novca za izradu novog sajta“, kaže Šinković.

On kaže da je to pravac u kojem mali i lokalni mediji treba da idu, a NDNV će dodatno proširiti ovu akciju u 2021. godini.

Natalija Jakovljević, urednica portala Magločistač kaže da na javnim konkursima za sufinansiranje medijskih projekata nisu do sada učestvovali jer im je jasno da je podela novca na takav način politička, naročito na lokalu. Stoga su i odlučili da prihvate NDNV-ov program.

„Iznenadili smo se odzivom ljudi. U prvoj kampanji smo prikupili oko 117 000 dinara, a kasnije sa ostalih pet medija 300 000 dinara. Mi ne možemo samo iz ovog izvora da se finansiramo jer ljudi još nisu na tom nivou svesti da shvate da proizvodnja informacija košta, ali kada uradimo telefonsku kampanju i zamolimo ljude da pomognu, većina to i učini, zato ovakve kampanje predstavljaju ogromnu pomoć“, kaže Jakovljević.

Svi naši sagovornici slažu se u jednom. Prva godina pandemije nije u velikoj meri oštetila medije, ali će se drastično siromašenje osetiti već ove godine ukoliko država ne napravi ozbiljan plan za pomoć medijima.

MEDIJSKA PISMENOST –... Mediji u vreme...