Građani procenjuju da medijima upravlja ili onaj ko poseduje političku moć ili onaj ko poseduje kapital, a da je javni interes u najvećoj meri zanemaren, jedan je od zaključaka istraživanja Mediji kao servis vlasti i kapitala: Budućnost medija u Srbiji – Razmatranje ključnih aktera, koje je predstavljeno u sredu, 10. decembra na Godišnjoj svečanosti Novosadske novinarske škole.

Kvalitativno istraživanje je sprovedeno na osnovu četiri fokus grupe sa građanima, intelektualcima, kao i sa medijskim profesionalcima.
Sagovornici u istraživanju su uočili direktnu vezu između urušavanja medijskih standarda i erozije demokratije, pri čemu se mediji koriste za plasiranje propagande i kreiranje društvenih podela, targetiranje političkih neistomišljenika i radikalizaciju društva, što je za posledicu imalo čak i promenjeni sistem vrednosti u društvu.
Iako smatraju da mediji nisu slobodni, građani su isticali pojedine novinare, koji moralnim integritetom i profesionalizmom uspevaju da sačuvaju određena polja slobode u medijskom sektoru i prenesu građanima informacije od javnog interesa. Mlađi građani su isticali da se, osim preko društvenih mreža, informišu i preko lokalnih onlajn portala i da u te medije imaju poverenje. Te pojedince su prepoznali i kao najugroženije, jer se bave temama koje zadiru u centre moći, a nemaju realnu zaštitu, mada ona u propisima i zakonima postoji.
Ono što su sagovornici prepoznali kao faktor oslobađanja jeste finansijska nezavisnost. Iako je to tema koja se razmatra na globalnom nivou i i dalje nije pronađena „formula” koja bi garantovala finansijsku autonomiju medijima, sa sagovornicima su razmatrani različiti modeli, npr. model pretplate (pri čemu bi trebalo voditi računa da se kvalitetan sadržaj ne ograniči tako da bude dostupan samo onima koji imaju mogućnost da izdvoje novac za informacije od javnog interesa), preusmeravanje dela poreza profesionalnim medijima, pokretanje „medijskih fondova” i tome slično.

Građani su medijima u koje imaju poverenje preporučili da razviju model komunikacije sa publikom, kroz koje će moći da saznaju koje su potrebe građana i kakav sadržaj u medijima im nedostaje. Istraživanje je pokazalo da građanima nedostaje debata i dijalog o različitim društvenim pitanjima, sučeljavanje stavova i predlaganje konstruktivnih rešenja, više obrazovnog programa, sadržaja iz oblasti kulture i kvalitetniji dečiji program.
Sagovornici vide da će internet imati sve veći uticaj na informisanje i da već sada možemo uočiti trendove među mladima da medije praktično i ne konzumiraju, već se informišu prvenstveno preko društvenih mreža. Mediji tu pokušavaju da isprate trend i da dođu do publike i preko društvenih mreža. Očekuje se da će se sa razvojem tehnologije tehnički aspekti novinarskog posla skraćivati, a da će više vremena moći da se posveti samom sadržaju, što potencijalno može dovesti do unapređenja kvaliteta.
Ono što smo imali priliku svi da iskusimo tokom više od godinu dana protesta i blokada jeste uspon građanskog novinarstva i značaja koji sami akteri dešavanja imaju u dokumentovanju i prenošenju informacija. Na primer, sagovornici u istraživanju su isticali da su se o protestima efikasnije informisali prateći studentske naloge i pojedince koji prenose informacije, nego same medije. Iako su svi svesni da pojedinci i oni koji nisu mediji ne moraju da se pridržavaju profesionalnih standarda, ipak vide da će ti formati imati sve veći značaj i u budućnosti.
Opšti zaključak je da će ključni faktori za opstanak profesionalnih medija u budućnosti biti finansijska nezavisnost, tehnološka adaptacija, funkcionisanje demokratskih institucija i angažovanje što većeg broja ljudi na izgradnji kolaborativnog modela medija. Ovakav model će podrazumevati visok stepen samoregulacije, aktivno uključivanje građana, medijsko insistiranje na kvalitetnim sadržajima i kompleksnim temama, što bi podrazumevalo i veće uključivanje stručnjaka, naučnika i intelektualaca u kreiranje medijskih priča.


Regionalni projekat Naši mediji: Inicijativa za unapređenje medijske pismenosti, dijalog i aktivizam sprovode, uz finansijsku podršku Evropske unije, partnerskih organizacija SEENPM, Albanski medijski institut, Savet za štampu Kosova, Makedonski institut za medije, Medijski institut Crne gore, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet.
Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost Novosadske novinarske škole i ne odražava nužno stavove Evropske unije.