Eksperti upozoravaju da napuštanje društvenih mreža prepušta prostor dezinformacijama, dok ostanak zahteva etičke kompromise i stratešku otpornost.

Panelisti na Our Media konferenciji, koju su organizovali Mreža za profesionalizaciju medija Jugoistočne Evrope (SEENPM) i Mediacentar Sarajevo, suočili su se sa etičkim i strateškim dilemama sa kojima se civilno društvo suočava tokom delovanja na korporadivnim društvenim mrežama.
Na panelu pod nazivom „Fueling the machine causing issues we are fighting against – Ethical dilemma about using social media for civil society” (Hraneći mašinu koja stvara probleme protiv kojih se borimo – Etilčka dilema o korišćenju društvenih mreža za ciljeve civilnog društva), održanoj 3. oktobra na Univerzitetu u Sarajevu, diskutovalo se o tome kako novinari, aktivisti i organizacije za ljudska prava mogu da balansiraju tenzije između angažovanja publike i učestvovanja u eksploatorskim digitalnim sistemima.
Panel je moderirala Marina Grnja Klaić iz Novosadske novinarske škole, a na njemu su učestvovali Viktoar Rio iz neprofitne organizacije What to Fix, koja se bavi tehnološkom politikom i odgovornošću, Feđa Kulenović, stručnjak za podatke i digitalnu transformaciju iz Bosne i Hercegovine i Rima Sgajer, istraživačica i zagovornica za slobodu interneta sa sedištem u Italiji.
Ostati ili otići?
Kulenović je otvorio panel postavljajući ključno pitanje: Da li bi novinari i mediji trebalo da ostanu na društvenim mrežama ili je to na kraju kontraproduktivno? Odgovorio je:„I da i ne. Zavisi od strateškog načina upravljanja svojim prisustvom.
Napuštanje ovih platformi bez postojanja alternative bi, prema njemu, značilo prepustiti ih „kvazi-medijima koji se predstavljaju kao legitimni izvori”, čime bi se dodatno oslabila ionako krhka moć medijskih institucija.
Novinari uveliko gube ulogu „čuvara kapije“, tvrdi Kulenović i političari ih sve češće zaobilaze kako bi direktno komunicirali sa publikom. „Ako ih ne budemo držali pod kontrolom čak i na društvenim mrežama, biće još gore za nas. A najgore od svega, biće još gore za zajednicu kojoj pokušavamo da služimo stvaranjem novog znanja u okviru te zajednice”.
Štaviše, čak i ako mediji prestanu da dele svoj sadržaj na ovim platformama, neko drugi može da ih podeli ili iskoristi, potencijalno za ostvarivanje prihoda, dodao je.
„Mediji ne mogu pobediti u ovom okruženju”
Viktoar Rio je istakla kontrast između svrhe novinarstva i strukturnih problema ugrađenih u poslovne modele društvenih mrežam posebno novih politika monetizacije. „Oni nisu zainteresovani u kreiranje zajednice ili prenošenje informacija. Njih zanima da prodaju što je više moguće reklama”, rekla je ona.
Prema Rio, algoritmi priroritet daju sadržaju koji je dizajniran da maksimizira zadržavanje korisnika, što često znači da se politički i novinarski sadržaj potiskuje.
„Na Fejsbuku, nekada je bilo tako da imate svoje prijatelje, neke medijske stranice i druge izvore informacija koje sami izaberete. Sada preko 35% ili 40% sadržaja koji vidite je zapravo nepovezano”, rekla je . „U idealnom svetu za Jutjub, Fejsbuk i TikTok, voleli bi da imaju situaciju u kojoj generišu AI vremensku liniju dizajniranu baš za vas kao pojedinca, da vas drže što duže angažovanim”.
„To je idealni scenario za njih. Dobijanje sadržaja koji niko zapravo ne proizvodi, za koji ne moraju da plate, a koji vas stvarno zadržava”.

Kod modela monetizacije u kojima društvene mreže distribuiraju svoj prihod od oglasa izdavačima, Rio je rekla da „one podstiču veliki broj aktera koji samo guraju sadržaj i zatrpavaju nas njime“, čiji je cilj da maksimizuju profit upravljajući što većim brojem stranica.
Većina takvog sadržaja je generisana uz pomoć veštačke inteligencije ili plagirana, ponekad iz medija koji se muče da zadrže svoju vidljivost, dodala je.
Štaviše, društvene mreže tretiraju veštački generisan sadržaj koji plasiraju takvi nalozi isto kao i pažljivo pripremljeno novinarstvo, napomenula je.
„Mediji ne mogu da pobede u takvom okruženju jer su vezani etičkim standardima, niti mogu da funkcionišu kao hiljade bot-naloga i farmi sadržaja generisanih uz pomoć veštačke inteligencije”, istakla je Rio.
Kako bi se ovi problemi rešili, pozvala je na preispitivanje načina na koji se vrednuje sadržaj i kako oglašivači raspoređuju svoja sredstva u skladu s tim. Takođe je ukazala na nove pristupe poput portala Raplerove na Filipinima, gde novinari i publika mogu direktno da se povežu.
Ipak, priznala je i ograničenja:„To je lakše za istraživačke medije sa manjim obimom sadržaja. Za one koji svakodnevno proizvode sadržaj, mnogo je teže održavati direktne odnose”.
Izgradnja otpornosti
Rima Sgajer, koja se panelu pridružila na daljinu, govorila je o netransparentnoj i manipulativnoj prirodi algoritamskih sistema na velikim platformama, za koje je rekla da već dugo iskrivljuju vidljivost sadržaja koji dele nezavisni mediji.
„Problemi u vezi sa organskim angažmanom dodatno se pogoršavaju zbog buke — jednostavno je ima previše”, rekla je, misleći na bujanje sadržaja od strane „kvazi-medija” i samoproklamovanih izvora koji potiskuju legitimno novinarstvo.
„Nažalost, ovo vidimo svuda”, dodala je, što ljudima otežava da procene da li su informacije koje vide verodostojne. „A sada je to postalo još teže sa pojavom medijskog sadržaja koji generiše veštačka inteligencija“, rekla je.
Kao odgovor na to, Sgajer je pozvala na razvoj strateške digitalne otpornosti unutar redakcija i organizacija civilnog društva.
„Za novinare je važno da imaju strateško razumevanje etičke upotrebe društvenih mreža. To uključuje izgradnju otpornosti. Svi u redakciji trebalo bi da budu svesni i da prepoznaju ograničenja i štetne posledice ovih platformi, kao i da razvijaju prakse za njihovo ublažavanje“, rekla je.
Takve mere, dodala je Sgajer, podrazumevaju primenu snažnih podešavanja privatnosti, praktikovanje digitalne higijene i obezbeđivanje rezervnih kanala komunikacije, naročito tamo gde je cenzura rasprostranjena.
Ona je takođe naglasila potrebu za etičkom transparentnošću u upravljanju podacima, dodajući: „Budite jasni u vezi s tim koje podatke prikupljate od publike i obezbedite da ona ima kontrolu nad načinom na koji se ti podaci koriste.“
Pozivajući novinare da u svojim strategijama i sadržajima daju prioritet marginalizovanim glasovima, Sgajer je rekla: „Razumite na koje se načine ti glasovi brišu ili potiskuju. I razumite kako funkcionišu algoritmi angažovanja i sistemi preporuka, jer upravo oni oblikuju javni diskurs.“
Volga Kuščuoglu

Regionalni projekat Naši mediji: Inicijativa za unapređenje medijske pismenosti, dijalog i aktivizam sprovode, uz finansijsku podršku Evropske unije, partnerskih organizacija SEENPM, Albanski medijski institut, Savet za štampu Kosova, Makedonski institut za medije, Medijski institut Crne gore, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet.
Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost Novosadske novinarske škole i ne odražava nužno stavove Evropske unije.