search icon Arhiva

Nasilje nad ženama u četiri slike

Slučajevi nasilja nad ženama, u doba tabloidizacije medija i javnog diskursa u Srbiji, po pravilu su opisani kroz stereotipe patrijarhalnog društva koje, kada je suditi po medijskim napisima, na ivici mizoginije. Tabloidi su nas tome davno naučili: iza svakog “muškarac prebio ženu” mora stojati razlog ukoričen u ponašanje žene, njene “prestupe”, njeno ponašanje, kao teg spram očiglednog zločina. Stiče se utisak kao da bez tog razloga, najčešće potpuno irelevantnog i logički pogrešnog, nasilje uopšte nije moguće, da ga nikada ne bi ni bilo. Jer, zašto bi nasilnik (ubica) uopšte dizao ruku na ženu, ako nečim nije isprovociran. Njegovo se, dakle, ponašanje spram žrtvinog retko kada preispituje. Bar ne u ključnom delu medijskog napisa – takozvanom lidu.

Evo četiri primera u medijskom izveštavanju o nasilju nad ženama koji dobro opisuju stereotipne stavove autora tekstova, koji se po pravilu ponavljaju iz slučaja u slučaj.

1. “UBIJENA KONOBARICA: Stradala zbog neuzvraćene ljubavi”
“Slavica Rakulj (49) ubijena je danas u centru Beograda, u Ulici Strahinjića Bana, oko 12.30 sati, nakon što je na nju četiri hica iz pištolja ispalio Goran M, zbog neuzvraćene ljubavi.”

Naslov i lid teksta iz dnevnih novina “Blic” tipičan su primer inverzije uloga u odnosu krvnik-žrtva. Ubistvo je aktivni čin gde ubica ubija žrtvu i po svim pravilima izvepštavanja pripada mu glavna uloga u lidu. U ovom slučaju, ubistvo je provučeno kroz pasiv. Žrtva poznata imenom i prezimenom je ubijena. Na nju je pucao čovek bez javnosti dostupnog prezimena. Učinio je to jer mu nije uzvratila ljubav. Ovakva postavka ubicu stavlja u senku, žrtvu u prvi plan. Autor kao da poručuje da je sama kriva (da je uzvratila ljubav, bila bi živa), ubici daje alibi utkan u duboko ukorenjene stereotipe o odnosima muškarca i žene na našem podneblju.

Česte su ovakve postavke kojima se zločin umanjuje, za njega se suptilno traži logično opravdanje, a sve to još dublje u podsvest čitalaca ukopava ionako snažno prisutne stereotipe o tragičnim ljubavima kojima se mistifikuju mizogini zločini.

2. LJUBAV U MUP-U Policajac pretukao ljubavnicu policajku”

Kolega Z.V. (32) bio u vezi sa koleginicom ali su se sporečkali i on je isprebijao. Na insistiranje supruga podnela je prijavu. Besni kolega je potom našao njenog supruga u nekoj mehaničarsvoj radnji u naselju Šumice i pretukao ga. Sada su svi na bolovanju. Neko zbog posledica batina, neko od stresa, i sada celivaju rane. – priča sagovornik „Alo!“

Relativizacija nasilja nad ženama prisutno je u bezmalo svakom tabloidnom napisu koji izveštava o ovakvim slučajevima. Slučaj prebijene policajke već od samog naslova gubi šansu da bude ozbiljno shvaćen. “Ljubav u MUP-u – Policajac pretukao ljubavnicu policajku” fraza je kojom je obesmišljen ozbiljan slučaj nasilja u okruženju koje bi moralo biti od najvećeg poverenja za građane. U ovom naslovu nasilnik, doduše, nosi glavnu ulogu, ali je naslovljen kao policajac, dok je žrtvi dat epitet ljubavnice. Citak koji je izabran da objasni okolnosti u kojima se nasilje dogodilo komponovan je kao predloška za komediju: Sada su svi na bolovanju. Neko zbog posledica batina, neko od stresa, i sada celivaju rane.

Ovako ispričana priča o nasilju nad ženom za cilj ima da opusti atmosferu, da nam ubaci tabloidnu logiku po kojoj se ovakvi slučajevi, eto, dešavaju, pogledajte kako mogu biti urnebesni i to je jedini razlog zašto im dajemo prostora u našim novinama.

3. Svekar ubijene pjevačice: Ubio ju je bogati ljubavnik kojeg je htela ostaviti

Advokati su poznati kao veoma vešti katalizatori medijskih poruka kojima žele da utiču na tok istrage ili samog suđenja. A, ima li boljeg i ljudima razumljivijeg argumenta od stereotipa za koje znaju da će ostvariti najveći uticaj.

Ubistvo Jelene Marjanović, još uvek nerešeno, ostaće u analima kao slučaj u kojem su najveću sramotu branši naneli mediji, a potom policija, tužilaštvo, advokati i sami akteri priče iz užeg kruga Jelenine porodice i njenog supruga. Njen život, ali pre svega njeno ubistvo postali su deo rijalitija u kojem su učestvovali i pojedini političari, kao i celokupna javnost u Srbiji. Stoga se izjava njenog svekra, sasvim sigurno savetovana od strane advokata, potpuno uklapa u taj zamršeni medijski mastadont od relativizacije zločina. Jelena je, dakle, po rečima svekra imala ljubavnika koji je igrom slučaja bogat i time, ne bi li odbranio osumnjičenog sina, žrtvu zavio u dva, za ovo društvo, neoprostiva stereotipa. Ona je preljubnica, čime se zločini nad ženama najčešće objašnjavaju i relativizuju. Njen ljubavnik je bogat čime se igra na kartu savremenog mita o sponzoruši koja je, tabloidi su nas to na vreme naučili, vredna svakog prezira.

4. Policajac heroj porodio svoju ženu u kolima

Slučaj koji su svojevremeno preneli bezmalo svi mediji ne spada u crnu hroniku već u onu pozitivnu – životnu. Muž i žena žure u porodilište, porođaj kreće u toku vožnje i suprug zaustavlja automobil i asistira supruzi u porođaju. Samo po sebi to je podvig o kojem vredi obavestiti javnost. međutim, ovaj slučaj na neki način potvrđuje priču o ukorenjenim stereotipima o kojima govore i prethodni primeri. Zašto?

Pa, jednostavno: Može li, umesto heroja policajca, heroina biti žena koja je kroz porođajne muke u skučenom automobilu rodila dete uz asistenciju muža? U vašem odgovoru na to pitanje leže i svi vaši stavovi o prethodna tri slučaja.

Akcija "Bukom protiv... Riznica: audio-bajke na...