search icon Arhiva

#OdGovor: Osobe sa invaliditetom

Planrala sam da tekst započnem time da su u Srbiji retki primeri eksplicitnog govora mržnje pema osobama sa invaliditetom, poput svakodnevnog prema LGBTIQUA osobama, migrantima/kinjama, pripadnicima/ama drugih naroda, osobama drugačije boje kože ili rodno diskriminišućih izjava i postupaka.

Opovrgnuta sam istog dana. Na FB grupi Novosađanke koja ima 69.900 članica, jedna od nas je 7. 9. 2021 objavila da postoji praksa da zaposleni/e u uslužnim delatnostima po ogrlici sa suncokretima koje dete/odrasla osoba nosi prepoznaju da je reč o osobi s posebnim potrebama, nevidljivim fizičkim, psihičkim smetnjama, autizmom koju treba prioritetno uslužiti. Ovo obeležavanje, uz šarene čarape za podizanje svesti o položaju osoba s Daunovim sindromom, plave baloni i svetiljke u znak obeležavanja svesti o autizmu i slična simbolika odražava postojanje stava o inferiornosti osoba sa oštećenjima (disabilizam). O ravnopravnosti ne možemo govoriti dokle god se javno ponavlja i toleriše uverenje da osobe sa oštećenjima imaju posebne potrebe, stavljaju u poseban kontekst, stvaraju se zasebne službe bez našeg stvarnog učešća u odlučivanju o bilo kom od navedenih segmenata. Svaki put kad javno o položaju osoba sa oštećenjima progovori neko od predstavnika/ca sistema bilo kog zaštite, a osobe s ličnim iskustvom se slikom ili izjavom prikažu da bi potvrdile izneto iz ugla zaštite položaja, znak je da se društvo nije izborilo s fobijom. Primeri tipa: Oni/e ne treba da žive ovde ili Izgradimo/te im posebna naselja nisu česti u javnosti. Činjenica da je stvarni život osoba sa oštećenjima nevidljiv sem u domenu ulaganja (Izdvajamo ovoliko, ovo ili ono za njih) i to što su zbog izostanka pristupačnosti i odgovarajuće asistencije, podrške u odlučivanju, iskustvene podrške i prevoda na znakovni jezik ili njegovog učenja, ljudi 90% životnog vremena kod kuće ili u specijalizovanim ustanovama, klubovima, dnevnim boravcima, što se ulaže u male kućne zajednice u kojima živimo s drugim ljudima zbog iste karakteristike koju nismo birali i to što umesto da otvoreno govorimo o tome da onemogućavajućim postupcima ometamo/sputavamo razvoj 15% svetskog stanovništva, deo stručne i šire javnosti i dalje pominje ometenost samih osoba, odraz je fobija koje se u medijima ponavljaju više slikom i tonom nego rečima. Onemogućavajuća praksa uzrokovana strahom od bolesti i nemoći dovodi do tog da se sistemsko onemogućavanje ili ne prepoznaje ili se prepoznaje kao legitimna briga o nemoćnima.

Što se reči tiče, na prošlogodišnje karakterisanje pogodaka jednog političara kao paraolimpijskih izostala je javna reakcija ili na neretke izjave da je neko od javnih ličnosti autističan ili patuljast. One ukazuju na uverenje da život i delovanje osoba bez oštećenja vrede više od života osobe sa oštećenjem, što je definicija pojma abilizam. Na efikasnu primenu ovog stanovišta ukazuju javne mere i društvene uloge i poslovi koje osobe sa invaliditetom imaju unutar porodice i u društvu. Situacija je optimalnija u skandinavskim zemljama i međunarodnim ustanovama koje su usvojile relevantne, od strane većine država ratifikovane dokumente na temelju ljudskog iskustva širom sveta, a čiju primenu koče ustupci i ustuknuće pred realnošću od strane svih koji su u obavezi da ih primenjuju.

U književnosti i filmu još uvek ne postoji otklon od (dis)abilizma ili njegova kritika. Izrazi retard ili slepac sastavni su deo žargona koji se pretače i u medije i film. U nedavno snimljenom pojavljuje se pitanje: Što se tu kriviš ko neki invalid?, na sajtovima sa satiričnim sadržajem objavljuju se, bez otklona, vicevi ili prenaglašena iskustva u kojima se ivaliditet pominje ka neprijatno privremeno iskustvo čoveka ili životinje.

Oštećenje/izostanak sposobnosti/autizam ne onemogućavaju osobi ravnopravno društveno učešće, onemogućava ga odnos društva prema oštećenju kao ljudskom iskustvu koje tokom života svi privremeno ili trajno stičemo. Stoga nam predstoji omogućavanje na svim poljima ili trajna (samo)izolacija.

 

U Žablju, 8. avgusta 2021.

mr Milica Mima Ružičić-Novković,

aktivistkinja za punu primenu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima

 

#dostajemržnje #noplace4hate @od_govor_rs


 

Tekst je objavljen u sklopu projekta (Od)govor. Projekat podržava Evropska unija. Za sadržaj projekta isključivo su odgovorni izdavač i autor. Sadržaj ne odražava nužno stavove EU.

Zdravstvena pismenost –... #OdGovor: Migranti i...