search icon Arhiva

Petnaest godina kasnije: farba, besede, šetnja i tišina

Od ubistva prvog demokratskog predsednika Vlade Srbije, Zorana Đinđića, protekla je jedna i po decenija.

Od tada se, pod uticajem različitih okolnosti, formirao i specifičan narativ o njegovoj biografiji, kao i o njegovom uticaju na prelomne trenutke novije srpske istorije.

Iako tumačenja nikada nisu postala jednoznačna, već su se kretala od glorifikacije do optužbi za izdaju nacionalnih interesa, s vremenom su i Đinđićevi politički protivnici počeli da se pohvalno izražavaju o njemu. U tom pogledu možda bi se dala naslutiti i putanja ka opštem konsenzusu, ali da je takav scenario još dalek svedoči i vandalski čin u kampusu Univerziteta u Novom Sadu, gde su table s nazivom Bulevara dr Zorana Đinđića zamazane crvenom bojom, u osvit 15. godišnjice atentata. Istog dana je Studentski pokret Novi Sad, angažovan tokom prošlogodišnjih protesta „Protiv diktature“ pozdravio taj čin, s obrazloženjem da „Đinđić nije nikakav simbol demokratije, već liberalnog kapitalizma“.

Novosadska novinarska škola istražila je kako su vodeći nacionalni mediji 12. marta 2018. izveštavali o Đinđiću i koji je vrednosni kontekst u tom pogledu bio najdominantniji.

Interpretacije iznete u dnevnim listovima nisu znatno odstupale od njihove tipične uređivačke politike. Tako su se u „Blicu“ našli kraći tekstovi književnice, rediteljke i nekadašnje potpredsednice Demokratske stranke Vide Ognjenović, glumca i ministra kulture u Đinđićevoj Vladi Branislava Lečić i istoričarke i političarke Latinke Perović, u kojima je Đinđić predstavljen kao vizionar i kao čovek koji je iznova povezao Srbiju sa svetom.

Sa druge strane, evroskeptične „Večernje novosti“ objavljuju deo poslednjeg intervjua kojeg je Đinđić dao za „Novosti“, kao i intervjua za „Dveri srpske“, pod naslovom “Svet iza paravana Kosovu pravi državu”.

„Informer“ 12. marta nije izveštavao o ubistvu premijera, ali je zato dva dana pre toga objavljivao izrazito negativne tekstove o Đinđiću, među kojima je i jedan pod naslovom „Đinđić nas vodio putem lopovluka“.

Slika 1

Ukupno posmatrano, subjekti koji za dnevne listove govore o Đinđiću najčešće su nestranačke ličnosti i članovi Demokratske stranke (partije čiji je jedan od lidera bio i Đinđić), a mali deo prostora ustupljen je istaknutim članovima stranaka koje su nastale iz DS-a: Liberalno demokratskoj partiji i Novoj stranci.

Javni medijski servis izveštava po sličnom obrascu kao dnevna štampa, s tim što portal Radio televizije Srbije skreće pažnju i na predlog aktuelnog predsednika Srbije Aleksandra Vučića (kojeg je izneo dok je bio premijer), da se u Beogradu podigne spomenik Zoranu Đinđiću.

Dnevnik 2“ izveštava o polaganju venaca ispred Vlade Srbije, kojem je prisustvovala i premijerka Ana Brnabić. Potom su usledili izveštaji sa tradicionalne „šetnje za Zorana“, ali i sa finala „Beseda u Zoranovu čast“.

Centralna informativna emisija RTS-a izveštavala je i o aktuelnim incidentima: prefarbanim tablama u Novom Sadu i obnovi uništenog murala u Beogradu. Iste večeri emitovana je i repriza specijalne emisije o ubistvu Đinđića. Izveštavanje RTV-ovog „Dnevnika“ u 17 časova gotovo se ni po čemu nije razlikovalo od onog u drugom RTS-ovom “Dnevniku”.

Kada je reč o komercijalnim televizijama, one su sledile očekivanu matricu, a prilagođavanje diskursa uređivačkoj politici medija vodilo se samo izborom sagovornika.

Tako je „Pink“ izostavio sve subjekte iz DS-a i Socijaldemokratske stranke (koju sada vodi Boris Tadić, bivši predsednik Srbije i DS-a od 2004. do 2012, od kada je bio počasni predsednik dve godine da bi 2014. stranku i napustio), ali je priliku za iznošenje stava o Đinđiću dao Goranu Vesiću, aktuelnom gradskom menadžeru Beograda ispred vladajuće Srpske napredne stranke, koji je od 1994. do 1997. godine bio šef kabineta predsednika DS-a, odnosno Zorana Đinđića.

Za razliku od provladinog tabloidnog dnevnog lista „Informer“, „Pink“ pohvalno izveštava o Đinđiću.

Novinar Pinkovog „Nacionalnog dnevnika“ ističe da je za vreme njegovog mandata pokrenuta demokratizacija i korenite ekonomske i socijalne promene u Srbiji, a onda i zaključuje: „15 godina kasnije naši sagovornici kažu da se Srbija sada nalazi na putu na kojem je i Đinđić želeo da se nalazi“.

Slika 2 (Djindjic)

S obzirom na to da ova tema ima simbolički kapacitet, mnogi opozicioni akteri su pokušali da se zahvaljujući njoj što bolje pozicioniraju i da se prikažu kao istinski naslednici Đinđićeve ideje.

Sa druge strane, vladajuća stranka našla se u poziciji koja zahteva poštovanje načela „o pokojniku sve najlepše“, ali je vrednosni jaz između Đinđićeve i njihove politike sprečava da to „najlepše“ i izgovori. Zato su i prilozi u kojima Ana Brnabić polaže venac u znak sećanja na svog preminulog prethodnika – nemi. Nije bilo izjava, već samo ritualnog izraza saučešća. A to ćutanje govori samo za sebe.

Slika 2 (Djindjic)

Javni servisi zapostavljaju... Cenzura u lokalnim...