search icon Arhiva

Edukacijom i umrežavanjem do profesionalnijih izveštaja o osobama sa invaliditetom

bty

Nepoznavanje tematike, terminologije, senzacionalizam i patetičan pristup, ključni su problemi u izveštavanju o osobama sa invaliditetom, zaključili su učesnici i učesnice prvog dana Međunarodne konferencije “Inkluzija osoba sa invaliditetom – unapređivanje izveštavanja u medijima” koja se održava u novosadskoj Školi za osnovno i srednje obrazovanje “Milan Petrović”.

Predstavnice i predstavnici udruženja osoba sa invaliditetom smatraju da nisu dovoljno zastupljeni u medijima.
“Upravo su mediji ti koji mogu da nam pomognu da nam život bude dostojan čoveka” rekla je potpredsednica Saveza slepih Vojvodine Snežana Nikolić.

Nemanja Divnić iz organizacije “International Academy” iz Beograda ističe da pomaka ipak ima kada je reč o izveštavanju o sportskim uspesima paraolimpijaca i da je na taj način povećana prisutnost osoba sa invaliditetom u medijima.
“Pohvalno je izjednačavanje paraolimpijaca i olimpijaca i što smo mogli da pratimo njihova takmičenja na Olimpijskim igrama” naglasio je Divnić.

Podsećamo da su paraolimpijske igre, održane prošle godine u Rio de Žaneiru, mogle da se prate putem javnog servisa Radio-televizije Srbije. Budući da su paraolimpijci i paraolimpijke iz Srbije osvojili devet medalja, organizovan im je i doček ispred Skupštine grada Beogarada, kao što se to čini i u slučaju drugih sportistkinja i sportista.

Kada je reč o informativnom programu, javnim servisima se zamera to što centralne informativne emisije ne prevode na znakovni jezik.

“To uopšte nije dovoljno pokriveno i vesti od pet minuta na znakovnom jeziku jednostavno nisu dovoljne” misli Mirko Knežević iz novosadskog Društva tumača i prevodilaca za znakovni jezik.
Za sada su samo vesti Radio-televizije Vojvodine u 15 časova na znakovnom jeziku (na srpskom) kao i vesti RTS-a u 16 časova. U vanrednim situacijama, poplavama i drugim prirodnim nepogodama, sve vesti imaju prevodice na znakovni jezik, kao i predizborni program tokom cele kampanje.

Za minute u elektronskim medijima i redove u štampi moraju da se bore i obrazovne institucije za osobe sa različitim vidovima invaliditeta. Iz njihovog ugla, prisustvo u medijima zasluže samo kada se dogodi nešto negativno, kao kada su majka i njeno autistično dete zamoljeni da napuste pozorišnu predstavu u Nišu.

“Nijedan medij nije hteo da objavi priču o tome da, na primer, deca koja su se prvobitno školovala po redovnom programu dolazila kod nas sa slabijim znanjem od dece koja se obrazuju u spezijalizovanim ustanovama” uočila je direktorica Srednje škole – Centra za odgoj i obrazovanje Đana Baftiri iz Zagreba.

Njen kolega Salim Goranac, direktor zemunske Osnovne škole “Sava Jovanović – Sirogojno” u kojoj se obrazuju deca lake i umerene mentalne ometenosti i deca sa autističnim spektrom, zamera novinarkama i novinarima to što u ustanovu koju on vodi ne dolaze kada imaju neke manifestacije.

“Pošaljemo poziv svima, a znate koliko ih dođe?! Samo jedan! I to na osnovu ličnog poznanstva” podvlači Goranac.

Kako bi novinarske priče o osobama sa invaliditetom postale učestalije, ali i profesionalnije, potrebna su dva procesa, rekla je na ovoj konferenciji redovna profesorka na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Dubravka Valić Nedeljković.

“Neophodna je edukacija postojećih novinarki i novinara i uređivačka politika koja će prepoznavati važnost ovih tema. Sa druge strane, oni koji rade sa osobama sa invaliditetom trebalo bi da se edukuju za postupanje i saradnju sa medijima” zaključila je Valić Nedeljković. Ona je naglasila da se na edukaciji o izveštavanju o osobama sa invaliditetom novih generacija novinarki i novinara radi već nekoliko godina u Novom Sadu, budući da u programu studija Žurnalistike postoji predmet Izveštavanje o drugom i drugačijem.

Uprkos tome, senzacionalizam i patetika su i dalje veoma prisutni u izveštavanjima, primetila je rukovoditeljka Organizacione jedinice za tretman osoba sa autizmom novosadske škole “Milan Petrović” Daniela Tamaš. Ona je dodala da je važno senzibilisanje kompletnog društva.

“Tome bi mogle da doprinesu kampanje na bilbordima i pojavljivanje tih ljudi u reklamama, udžbenicima, filmovima, jer su oni i teme koje se tiču njihovih života, i dalje na margini” rekla je Tamaš.

Kako bi se to promenilo potrebno je i da informacije, koje iz institucija i od stručnjaka idu ka javnosti, budu stručne, kao i da se na ovom zadatku umreže svi akteri u društvu, što podrazumeva i vlast, zaključila je ona.

Konferencija koja je okupila osobe sa invaliditetom, roditelje dece sa smetnjama u razvoju, stručnjakinje i stručnjake u ovoj oblasti kao i predstavnice i predstavnike obrazovnih institucija završila se u subotu 9. decembra.

bty

Međunarodni dan ljudskih... Realizovan projekat „P...