search icon Arhiva

#OdGovor: Trans osobe

Kakva veza postoji između inkluzivnog obrazovanja u Škotskoj i promene pola dece od 4 godine?

Ako je po Tanjugu, portalu 021, i Informeru u Škotskoj deca od navršene četvrte godine života, kada dođu u školu bivaju izložena raznim opcijama: od biranja sopstvenog pola do nametnutog zahteva školskim službama da deci dozvole, bez znanja roditelja, da taj njihov pol nekako i promene. Informer, naravno, ide i korak dalje te ovu vest proglašava i „najšokantnijom vešću decenije“. Izostaje još samo video.

Međutim, šta stoji iza ovih, krajnje naivno i neinformisano sklepanih tekstova o transrodnosti kod dece? Stoje preporuke za inkluzivnost trans dece u školama, koje je vlada Škotske uputila obrazovnim ustanovama, a u okviru politika za obrazovanje dece i porodica. I, ako biste samo bacili pogled na tekst smernica i tekstove na portalima koji su vest preneli, verovatno biste reagovali isto kao jedan novinar s kojim sam bila u komunikaciji nakon što sam pročitala tekst na portalu 021: „Bogami, poduže je…“. Jeste, bogami, zaista su te smernice poduže. Zaista, kada se otvore i pročitaju, jasno se vidi da smernice nisu, niti podrazumevaju u bilo kom delu bilo kakve ideje vezane za „deca sama biraju svoj pol“, „svi moraju da slušaju dete koje bira svoj pol, a ima tek četiri godine“, „deca menjaju pol“ i slične nebuloze koje neretko čujemo i čitamo u domaćim medijima. Naravno, uz standardni „šok-foto-video trans“ (emotivni, umni, ne i rodni) koji prati šta eto rade deci na tom Zapadu…

Iza smernica koje je škotska vlada izdala, a koje su postale najšokantnija vest decenije u Informeru, međutim, stoji mnogo šire pitanje razvoja rodnog identiteta kod ljudi. Roda, ne pola. Pol se očitava i biološkim karakteristikama sa kojima je osoba rođena. Rodni idenitet se odnosi na subjektivni osećaj, na doživljaj sebe kao žene, muškarca, dečaka, devojčice, ili osobe koja ne pripada nijednoj ili pripada obema od tih kategorija. Ovo je, većini, teško da razumeju kada je tek tako napisano, kada ove tvrdnje ne prate reference, naučni članci (a kao da bi to neko zaista i čitao, a ako i bi, što mi rekoše jednom u sličnoj raspravi: „pa neću valjda verovati svemu što pročitam“), propratnih edukacija, ubeđivanja da li govorimo o urođenim ili stečenim karakteristikama čoveka, i tako dalje i tako dalje. Međutim, i van svih tih rasprava i uopšte mogućnosti da otvorimo kanal komunikacije i edukacija građana o temi rodnog identiteta uopšte, pa tako i transrodnog identiteta ili, ne daj bože, seksualnog obrazovanja u školama, pre svega toga, hajde da, bar, dragi novinari i novinarke raznih portala, pročitate štivo pre nego što objavite. Evo, a ako je i to jako kompleksno, toplo preporučujem preporuke za izveštavanje o trans osobama organizacije Geten iz Beograda. Smernice su od pre koju godinu, postoje izmene, ali su čak i one sasvim dovoljne da već na prvoj strani shvatite da ni naslov ni sadržaj vesti koje prenosite nema veze sa idejom, teorijom i naukom iza smernica o kojima govorite.

I, dok ne dođemo do prilike da o ovim temama razgovaramo otvoreno, da se edukujemo, čitamo i debatujemo, hajde da bar te kanale komunikacije ne zatvaramo, a ponajmanje da od toga pravimo senzacije koje nemaju, ni po kom osnovu, niti uporište u nauci, niti uporište u praksi – ni medicinskoj, a bo’me ni psihološkoj. Hajde da, za sada, bar razumemo da pol i rod nisu isto. Za dalje ćemo videti.

Vedrana Mirković, dipl. master psiholog

predsednica Sekcije za psihologiju seksualne orijentacije i rodnu različitost, Društvo psihologa Srbije

Grupa „IZAĐI“

 

#dostajemržnje #noplace4hate @od_govor_rs


 

 

#OdGovor: Male verske... #OdGovor: Politički neistomišljenici