search icon Arhiva

Pravo i pravda – Povodom Evropskog dana prava i pravde

Pravo je instrument koji uređuje i reguliše odnose među ljudima u nekoj zajednici.

Još u vreme kada su ljudi živeli u plemenima, postojala su nepisana pravila kojih su se pripadnici zajednice pridržavali, a koja su se odnosila na funkcionisanje njihovog svakodnevnog života. To je bilo običajno pravo koje se, uz pisano pravo, održalo do danas.

Običajno pravo prenosilo se sa kolena na koleno. Potom su ova pravila zapisivana, najčešće po nalogu vladara. Nastalo je pisano pravo, a među spomenicima ove vrste su: Hamurabijev zakon, najbolje sačuvani pravni spomenik drevne Mesopotamije donet za vreme vladavine Hamurabija (1728 – 1686. p.n.e.) i Zakon XII tablica (450. p. n. e.) koji je pripremila komisija od 10 patricija (Decemviri legibus scribundis consulari imperio) u vreme Rimskog carstva. I u Srbiji postoji ovakav spomenik. To je Dušanov zakonik (1349.) donet u vreme vladavine Cara Dušana.

Sa nastankom modernih država tokom XVIII i XIX veka pisano pravo postalo je osnovni instrument regulisanja ne samo odnosa među građanima u jednoj državi već i odnosa između građana i vlasti. Pravo je evoluiralo u dve grupe pisanih pravila. Jednu su činila pravila koja regulišu odnos građana i vlasti. To je bilo javno pravo, a osnovni dokument javnog prava je bio ustav. Prvi ustavi doneti su u Americi (1787.) i Francuskoj (1793.). Drugu grupu su činila pravila koja regulišu odnose među građanima (privatno pravo). Među istorijskim spomenicima privatnog prava su: Napoleonov zakonik (1804.), kao i Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru (1888.) koji je, po nalogu Knjaza Nikole, pripremio Valtazar Bogišić.

Tokom XX veka nastaju pisana pravna pravila koja regulišu odnose između država (međunarodno pravo). Pisano pravo u obliku zakona i drugih pravnih propisa karakteristika je kontinentalnih pravnih sistema. U nekim pravnim sistemima (anglosaksonski pravni sistemi) običajno pravo u obliku pisanih sudskih precedenata zadržano je do današnjih dana kao osnovni izvor prava (precedentno pravo). U savremenom svetu nezamislivo je funkcionisanje država kako u unutrašnjim okvirima tako i na međunarodnom planu, bez prava koje reguliše mnoštvo različitih društvenih odnosa u modernim političkim zajednicama.

Pored prava često se govori i o pravdi (pravičnosti). To nije slučajno, jer pravo (legalitet) i pravičnost (legitimitet) nisu isti pojmovi i nemaju isto značenje. Sve ono što je zasnovano na pravu (legalno) ne mora ujedno biti i pravično (legitimno). U pravnim sistemima se stoga razlikuje vladavina uz pomoć zakona – pravna država (rule by the low) koja počiva na poštovanju zakona (legalitet) i vladavina zasnovana na zakonu – vladavina prava (rule of law) koja počiva ne samo na poštovanju zakona (legalitet) već i na poštovanju pravičnosti (legitimitet).

prof. dr Marijana Pajvančić

Održan dvodnevni seminar... Nagrada EU za...